Kako izaći na kraj sa malim razmaženkom

Kako izaći na kraj sa malim razmaženkom

Razmažena djeca su nesrećna jer ih roditelji nisu pripremili za izazove realnog života.

Opet ista priča: vaše dijete ljutito vrišti ispred kase u supermarketu, jer mu niste kupili čokoladicu koju je već ubacilo u prepunu korpu. Dok vas neki gledaju s odobravanjem, a drugi sa sažaljenjem, vama je, naravno, neprijatno, jer ste mu već kupili dosta slatkiša…

Očigledno, “epidemija” razmažene djece, poslednjih 20 godina uzima sve više maha, jer su roditelji u zabludi da je njihov zadatak da svoje naslednike učine srećnim, tvrdi Mirko Mitrović, praktičar transakcione analize za Novosti..

– Dijete mlađe od godinu dana, reaguje samo na ono što mu prija, jer to je za njega dobro, a što mu ne prija, to je loše. Kada mu je prijatno, zadovoljno je, a kada je gladno ili mokro, plačem signalizira da nešto nije u redu. Kada roditelj otkloni uzrok neprijatnosti, opet je zadovoljno. Ovakvo ponašanje je normalno za dijete u pelenama, objašnjava sagovornik “Života Plus”, upozoravajući da problem nastaje kada roditelji i kasnije nastave da se tako ponašaju.

– I dijete i roditelj smatra da su drugi dužni da ispunjavaju njegove želje i da ga usreće. Ali, dužnost roditelja nije da podigne srećno, već samostalno dijete koje će biti sposobno da postavi realne ciljeve u životu i da ih ostvari, jer samo tako može da bude zadovoljno i srećno, kaže Mitrović.

Naš stručnjak ističe da su razmažena dijeca u suštini nesrećna jer ih roditelji nisu pripremili za izazove realnog života.

– Iz najbolje namjere, učinili su im medveđu uslugu, štiteći ih od neprijatnosti kao što su nameštanje kreveta, pospremanje igračaka ili brisanje prašine. Na taj način, roditelj poručuje detetu da će ga usrećiti jer ono to ne može samo, kaže Mirko, upozoravajući da ta dijeca postaju nesposobna i nesamostalna.

– I kada odrastu, stalno će tražiti nekoga na koga će se osloniti, ko će popravljati njihove slabe ocjene i greške i trpeti njihove nestašluke i pored koga će se osjećati sigurno, kaže naš sagovornik.

Druga posljedica ovakvog načina vaspitanja je ograničena sposobnost za ljubav prema drugima i sebi.

– Razmažena djeca nisu imala potrebu da se bore za nešto jer su im drugi ispunjavali sve želje, pa nisu naučila da cijene sebe, odnosno nisu stekla osjećanja samopouzdanja i samopoštovanja. Takođe, nisu naučila da cijene druge, oni su im samo instrumenti za zadovoljenje želja.

Međutim, roditelj zna da postoje prijatne a štetne stvari, ali i one koju su neprijatne a korisne.

– Dijete ne zna da, ako pojede pola kilograma čokolade, to može da mu škodi, ali roditelj zna i to treba da prenese detetu, prije nego što ono dođe u dodir sa “prijatnostima” kao što su marihuana ili heroin, upozorava naš stručnjak.

S druge strane su neprijatne, a korisne stvari, učenje, pomaganje oko kućnih obaveza i ograničavanje prijatnosti na određenu mjeru.

– Današnje “mekano” vaspitanje potencira pohvalu i nagradu, a zanemaruje kritiku, zbog čega dijeca rastu u neuspešne osobe nezadovoljne svojim životom, kaže Mirko.

Ključ vaspitanja djece koja će odrasti u samostalne i uspješne ljude je u odmerenoj i izbalansiranoj primeni kontrole i vaspitanja, odnosno pohvale i kritike, zaključuje naš sagovornik.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE