Ništa nemam osim uvjerenja da sam častan, ako i to izgubim, biću ruševina.
Na današnji dan, 11.07.1982 godine preminuo je Mehmed Meša Selimović.
On je zasigurno među najvećim bosanskim književnicima, rođen je 26. aprila 1910 godine u Tuzli. Nakon završenog Filozofskog fakulteta u Beogradu do početka Drugog svjetskog rata, radio je u Tuzli kao profesor u Trgovačkoj školi, a potom i Gimnaziji. 1942. godine je zatvoren, a ’43 godine je prešao na slobodnu teritoriju.
Do kraja Drugog svjetskog rata bio je pripadnik Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Između ostalog i politički komesar Tuzlanskog odreda. Nakon rata je radio kao nastavnik Više pedagoške akademije u Sarajevu, i tek osnovanom Sarajevkom univerzitetu . Bio je direktor Bosnafilma, Narodnog pozorišta u Sarajevu i glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće “Svjetlost”.
Zbog prigušenog sukoba s tadašnjim političkim rukovodstvom Bosne i Hercegovine, napustio je Sarajevo i s porodiocom preselio u Beograd.
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog Univerziteta. Redovni član ANUBIH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije:
- 1967. godine NIN-ova nagrada
- 1967 Goranova nagrada
- 1967 Njegoševa nagrada za roman “Derviš i smrt”
- Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH
- Nagrada AVNOJ-a
Najpoznatiji Selimovićevi romani su “Derviš i smrt” i “Tvrđava”.
Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.