Problem nestale djece u BiH‏

Problem nestale djece u BiH‏
dijete1
Danas, 25.03.2014. je prošlo točno godinu dana od kada su djevojčice Nevena i Milena zadnji put vidjele majku, par dana kasnije su od strane oca odvedene preko granice. Prošla je godina dana a da mjerodavne institucije po tom pitanju nisu napravile ništa da bi se ostvario kontakt a kamo li da bi se saznalo gdje su djeca i kako su, iako se ovim činom odvođenja krše zakonska prava majke i djevojčica po zakonu BiH i po međunarodnoj Konvenciji o kontaktu koji se tiče djece, a koja je vrlo jasna i čija je zemlja potpisnica i BiH: http://www.mhrr.gov.ba/PDF/LjudskaPrava/Konvencija%20o%20kontaktu%20koji%20se%20tice%20djece%20-%20bosanski.pdf 

Povodom toga, ponovno smo uputili dopis medijima kako bi istražili ovaj i mnoge druge slučajeve i kako bi svojim pisanjem potakli rad nadležnih institucija na ažurnije reagiranje. Zakon je ovdje vrlo jasan, postoje službe koje bi morale HITNO reagirati, no ne reagiraju, čime ispada da nikome nije stalo do dobrobiti djece niti do poštivanja donesenih međunarodnih zakona i konvencija. 

Treba li uopće isticati da se ne radi o otuđenoj imovini, da djeca NISU stvari, da su ŽIVA BIĆA i da kada već postoji roditeljsko nepoštivanje dječjih prava da su zbog toga i doneseni svi ovi akti, kako bi se djeci zakonski osigurao pravilan rast i razvoj? 
Poslan je dopis sljedećeg sadržaja:
“Poštovani,

jeste li znali da u BiH nema niti jedne udruge, niti organizacije koja se bavi problemom nestale djece, nema nikoga tko bi roditelje uputio šta treba učiniti kada dijete nestane, kome se treba obratiti, niti postoji jedinstvena evidencija o broju nestale djece kao ni registar nestalih. Ljudi su prisiljeni lutati od vrata do vrata tražeći pomoć, i dok ta situacija obilaska institucija traje, vrijeme prolazi, a vrijeme je presudan čimbenik kod nestanka djece.
U BiH ne postoji automatizam po kojem bi se kod izjave na policiji pokrenuo mehanizam potrage i pravne procedure oko potrage za djecom. Ne postoji ništa! Roditelji su prepušteni sami sebi i svojoj snalažljivosti, bez ikakve podrške i pravne pomoći.

Je li ovo moguće u 21. stoljeću, u srcu Europe, na vratima Europske Unije?
U ovoj državi će se više pažnje obratiti ukradenom automobilu nego nestalom djetetu, kako od strane državnih institucija, tako i od strane medija.
Godišnje u svijetu nestane oko 8 mlijuna djece, stoga ovo nije lokalni već globalni problem, no u svijetu, za razliku od BiH, postoje razne institucije i mehanizmi koji aktivno sudjeluju u pronalasku djece. Primjerice, u Europi postoji jedinstvena “vruća linija – 116 000”, dovoljan je besplatni telefenski poziv da bi se prijavio nestanak djece i tim pozivom se alarmiraju i pokreću sve institucije koje su dužne sudjelovati u potrazi. Bosna i Hercegovina nema taj broj, nema niti jednu udrugu, ni organizaciju kojoj bi se taj broj dodijelio, čak nema ni jedinstveni registar nestale djece.

Pitamo svakog pojedinca – kome bi se vi obratili da vam nestane dijete?

U ime djevojčica Nevene i Milene Ilić, koje su nestale prije godinu dana,

njihova obitelj i prijatelji.”

Iako je pretužno da se ovakve stvari moraju događati jer su u pitanju životi djece, očito je da su ti događaji povod da građani budu ti koji će utjecati na mijenjanje stvarnog stanja stvari, jer – danas se sve ovo događa Mileni i Neveni, isto se događalo nekoj drugoj djeci kao što će se događati i u budućnosti – ako svi zajedno ne reagiramo. Svi nosimo ovu odgovornost, sva su djeca – naša djeca!

Facebook kontakt klikom OVDJE.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE