shutterstock 1690179532 750x500 1


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS-a odgovara na neka od čestih pitanja o vakcinaciji protiv COVID 19. Pa tako na pitanje da li postoji efikasna vakcina protiv COVID 19, kažu da da.

“Postoji nekoliko vrsta vakcina protiv COVID 19, čija je primjena počela u nekoliko država svijeta. Vjerovatno je da će u budućnosti regulatornim organima biti dostavljeni zahtjevi za odobravanje i vakcina drugih proizvođača. Trenutno se u procesu razvoja nalazi više vakcina protiv COVID 19 koje su potencijalni kandidati”, navode.

Zbog bezbjednosti i djelotvornosti vakcine, ona mora, navode, biti proizvedena i distribuisana u skladu sa strogim standardima. Svjetska zdravstvena organizacija sarađuje sa partnerima iz cijelog svijeta na koordinaciji ključnih koraka u ovom procesu, uključujući i obezbjeđivanje pravičnog pristupa sigurnim i efikasnim vakcinama protiv COVID 19 za nekoliko milijardi ljudi kojima će biti potrebne.

Zašto je vakcinacija značajna?

Mnoge zarazne bolesti koje su u prošlosti odnosile veliki broj života i izazivale ozbiljne cjeloživotne deformacije spasile su veliki broj ljudi zahvaljujući upravo vakcinaciji. Iako je danas sve manje takvih bolesti, osim velikih boginja niti jedna druga bolest nije u potpunosti iskorijenjena. Zbog toga je vakcinacija najbolji oblik prevencije i zbog toga se smatra jednim od najvećih dostignuća čovječanstva.

Neke od vakcina pružaju dugotrajnu, a ponekad i cjeloživotnu zaštitu od nekih zaraznih bolesti, dok nas neke druge štite određeni period. Velika korist od vakcine jeste gradnja kolektivnog imuniteta populacije, a koji predstavlja zaštitu grupe od izbijanja epidemije ukoliko je veliki procenat pripadnika grupe vakcinisan, a ujedno predstavlja i zaštitu za onaj dio populacije koji nije u mogućnosti da se vakciniše. Pandemija virusa korona pokazala nam je važnost takve vrste imuniteta u zajednici.

Koliko je vremena potrebno da vakcine protiv COVID 19 zaustave pandemiju?

Efekat vakcina protiv COVID 19 na pandemiju zavisiće od nekoliko faktora. To su, na primjer: efikasnost vakcine, brzina i kontinuitet odobravanja, proizvodnje i isporuke, te broj ljudi koji će se vakcinisati. Takođe, nije zanemariv ni podatak o broju osoba koje su prebolile COVID 19, kao i podatak o trajanju imuniteta koji se prati kroz naučne i verifikovane stručne radove.

Većina naučnika očekuje da, kao što je slučaj sa većinom drugih vakcina, ni vakcine protiv COVID 19 neće biti 100% djelotvorne.

Koje su vrste vakcina protiv COVID 19 su trenutno razvijene ili su u razvoju? Kako one djeluju?

Od pojave virusa SARS-CoV-2, međunarodna naučna zajednica provodi intenzivna istraživanja za pronalazak terapije koja bi bila efikasna u liječenju COVID-19, kao i za pronalazak sigurne i efikasne vakcine, kao najboljeg dugoročnog rješenja za suzbijanje pandemije. Ogroman trud i međunarodna saradnja u oblasti nauke i farmaceutske industrije su u rekordnom roku omogućili razvoj više različitih tehnologija za proizvodnju vakcine protiv COVID-19.

Postoji najmanje šest vrsta tehnologija za proizvodnju vakcine protiv COVID-19, koje se zasnivaju na oslabljenom virusu, inaktiviranom virusu ili dijelovima virusa.

Inaktivne vakcine
Vakcine na bazi inaktivisanog uzročnika bolesti, u ovom slučaju virusa. Inaktivni virus detektuju imune ćelije u organizmu, što izaziva snažan imuni odgovor. Proizvodnja zahtijeva velike količine virusa. Primjer inaktivne vakcine je vakcina protiv bjesnila.

Žive atenuirane vakcine
Vakcine na bazi živog uzročnika, koji je oslabljen tako da ne može da uzrokuje bolest, ali izaziva isti imunološki odgovor organizma kao prirodna infekcija. Ovakve vakcine se ne mogu davati trudnicama i imunokompromitovanim osobama. Primjer je vakcina protiv morbila.

Virusne vektorske vakcine
Koristi se virusni vektor, koji je genetskim inžinjeringom ili modifikacijom izmijenjen tako da sadrži antigen virusa protiv koga se vakciniše. Nukleinska kiselina ovakvog virusa dovodi do stvaranja kopija virusnog proteina, što stimuliše imuni odgovor domaćina. Ovakve vakcine se razvijaju brzo, ali ukoliko je osoba ranije bila izložena virusnom vektoru koji se koristi, to može umanjiti efekat vakcine. Primjer je vakcina protiv ebole.

Vakcine zasnovane na nukleinskoj kiselini (RNA ili DNA)
Vakcine na bazi RNA ili DNA uzročnika bolesti, zaduženih za indukovanje proizvodnje virusnog proteina koji dovodi do imunog odgovora domaćina. Izazivaju snažan ćelijski imunitet, ali relativno nizak odgovor antitijela.

Vakcine zasnovane na česticama sličnim virusu
Na bazi virusnog omotača koji je sličan virusu protiv kojeg se vakciniše, ali bez genetičkog materijala virusa. Ovaj virusni omotač stimuliše stvaranje imunog odgovora. Proizvodnja ovakvih vakcina je brza, ali je odgovor antitijela relativno nizak. Primjer je vakcina protiv humanog papiloma virusa.

Proteinske podjedinične vakcine
Ovakve vakcine koriste fragmente uzročnika bolesti koji su važni za izazivanje imunog odgovora. Manje su reaktogene, ali mogu biti i manje imunogene (manje neželjenih efekata, ali i imuni odgovor može biti slabiji). Primjer ovakve vakcine je vakcina protiv hepatitisa B.