Bitka za grunt između antidržavnih narativa: Državna imovina i Dodik bez zemlje

Politika, politička trgovina i ucjene učinili su da na dnevnom redu i danas imamo pitanja, apelacije i uplitanje visokog predstavnika u teme koje se tiču državne imovine. A šta je država bez svoje imovine?

Bosanskohercegovačku državnu imovinu svako bi krčmio, i entiteti, pomalo i kantoni, a najmanje država. Državnom imovinom trgovalo se u oba entiteta, pa kad to radi Federacija BiH to i nema takav odjek, jer se takav čin smatra patriotskim. Neće se Federacija odcijepiti od države.

A kada entitet Republika Srpska malo pomalo odsijeca i prisvaja državnu imovinu to je mnogo opasnije. A opasno je jer vlast i prvi čovjek vlasti iz RS-a Milorad Dodik deceniju i po imaju otvorene secesionističke namjere. Petnaest godina ponavlja tu priču, gradi paralelne veze sa Srbijom i poručuje kako je svjestan geopolitičkih okolnosti, te da treba pričekati povoljan momenat na svjetskog političkoj sceni kako bi se Srbi odvojili. I ko danas može reći da Dodik nije u pravu i da ne ide u tom smjeru?

Borba za grunt

Ono što Dodiku jako treba za ostvarenje svojih fantazija o nezavisnom RS-u je grunt, odnosno vlasništvo i puna kontrola tog entiteta nad šumama, poljoprivrednim zemljištem, rijekama te svom drugom imovinom koja pripada državi. Dodik možda ima političku kontrolu, ali je svjestan da nema grunt pa se bitka o imovini često i dugo vodi u pozadini, iza nekih isturenih političkih predstava koje se često svjesno organiziraju.

Koliko je samo ispaljeno političkih poruka na ideju da Srbija gradi hidroelektrane na Drini. Dodik se žalio kako Federacija BiH blokira investicije i razvoj, ekolozi kako se uništava priroda, a tek u trećem redu komentara bila je priča o otimanju ingerencija državi. A te ingerencije je pokušao oteti RS koji je kao entitet potpisivao sporazume sa Srbijom i sklapao ugovore o projektima hidroelektrana na Drini. Na stranu svi drugi aspekti, ali ključni problem je što je RS i Srbija u tom poslu preskočila državu BiH. Jedino je država ta koja je subjekt međunarodnog prava i međunarodnih obaveza, a nikako entiteti.

I dok se slučaj hidroelektrane na Drini kiseli na pola puta između Ustavnog suda i kojekakve komisije koja nikako ne može da se sastane, priču o državnoj imovini je ponovo podgrijao visoki predstavnik Christian Schmidt.

Šta će uraditi Christian Schmidt

On je nedavno najavio svoju novu odluku o imovini, a koja se tiče i RS-a. Ubrzo su se pojavila razna saznanja, špekulacije i slično o tome šta će to Schmidt uraditi. Pa kada je objavljeno da će Schmidt moguće donijeti odluku koja bi određenu imovinu mogao pripisati na entitete, stigao je komentar iz OHR-a.

Taj pokušaj demantija je prilično razvodnjen pa je OHR svoj komentar usmjerio u pravcu kako će perspektivna vojna imovina biti uknjižena na državu BiH, a kako je pitanje državne imovine i dalje otvoreno i čeka na implementaciju presude Ustavnog suda te je to zadatak novih vlasti.

Ovaj itekako zanimljiv komentar je indikativan iz više razloga. Prije svega zbog razdvajanja vojne od ostale imovine. Odnosno riječ je o narativu koji je sklizak teren. Dodiku je bitno da u javni prostor upornim ponavljanjem nabaci temu kako entitetima pripada određena imovina koju su oni “unijeli” u BiH. To je za Dodika idealan scenarij koji se poklapa s njegovom pričom da je BiH sastavljena od entiteta, odnosno da nema pravni legitimitet od bivše Republike BiH.

Ukoliko se pristane na takve ideje u cilju traženja rješenja gdje bi svi trebali nešto dobiti, ali bi i svi trebali biti nezadovoljni je narativ u kojem će ispaštati država jer se pokušava potkopati njen integritet.

Dodik je gruntovski bez zemlje, ali na razne načine pokušava promijeniti faktičko stanje radikalnim zatezanjima političke situacije, traženjem nemogućeg, prijetnjama i raznim drugim potezima kako bi u traženju kompromisa dobio primarni cilj, a to je imovina.

Sada čeka neku Magna cartu Christiana Schmidta, u kojoj zna da neće dobiti sve, ali bi mogao dobiti nešto. Mogao bi dobiti osnovu za svoj antidržavni narativ o pitanju imovine. A država ako izgubi makar i dio svoje imovine otvorit će Pandorinu kutiju u kojoj niko ne zna šta se nalazi.

Klix.ba