Bošnjački patetičari, srpske siledžije i hrvatske narikače

Bošnjački patetičari, srpske siledžije i hrvatske narikače

Sjedinjene Američke Države, prva država s modernim ustavom, zasnovanim na maksimi da su „svi ljudi stvoreni jednaki“, i nakon što je izborila svoju nezavisnost i započela veličanstveni demokratski instrument, zadržala je mnoge prakse koje su bile sušta suprotnost od tog načela.

Proći će više od osam decenija da Abraham Linkoln (Lincoln) 1865. progura amandman koji zabranjuje robovlasništvo te ga primijeni u praksi zahvaljujući pobjedi Sjevera u krvavom građanskom ratu.

Ipak, tek će 100 godina poslije predsjednik Lindon Džonson (Lyndon Johanson) progurati zakon o građanskim pravima, koji će onemogućiti diskriminaciju da se, primjerice, Afroamerikancima zabranjuje studiranje na fakultetima itd.

Mnogi od „očeva Amerike“, poput Bendžamina Frenklina (Benjamin Franklin), bili su oštri protivnici robovlasništva.

Bila su potrebna još cijela dva stoljeća borbe da se robovlasništvo i diskriminacija zakonski ukinu, iako nikad do kraja nisu iskorijenjeni.

Elem, sada kada SAD ponovo uzimaju daleko aktivniju ulogu u BiH, i bh. političari bi trebali na umu imati važnu lekciju iz ovog primjera.

Bošnjački predstavnici, vođeni uvjerenjem o vlastitoj moralnoj superiornosti zbog ratne žrtve i nepravednog mira, kao podrazumijevajuće očekuju da zapadne sile udovoljavaju njihovim zahtjevima i viziji države, odbacujući svaki ponuđeni pomak kao nedovoljan – od “aprilskog paketa” do Izbornog zakona.

Hrvati, slično kao i Bošnjaci, uvjereni u moralnu superiornost vlastitog stava, nariču o vlastitoj golemoj diskriminiranosti zbog izbora članova Predsjedništva, dok Dodikova srpska politika vjeruje da blokadama i siledžijstvom slabi BiH, a da bi ojačala RS, dok ustvari zagorčava život svima, uključujući Srbe.

Dejtonski okvir možda jeste nepravedan, trom, pruža osnov za blokade i sukobe, ali on jeste Ustav naše zemlje. Kao što i primjer SAD pokazuje, ostvarivanje pravde zna biti dug i mukotrpan proces. No, da imamo pametne političke glave, one bi, iz postojećih okolnosti, kakve god da su, nastojale izvlačiti maksimum. Umjesto toga, imamo hrpu narikača koje svoje platforme baziraju na maksimalističkim bajkama, a „moguće bolje“ 30 godina žrtvuju zarad „neostvarivog idealnog“.

Zbog takvog pristupa BiH i ne stagnira, nego tone.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE