Gdje su i šta rade “uzbunjivači” u BiH?

Početkom druge dekade ovoga stoljeća, dakle 2010., 2011., 2012., 2013. godine, izgubljenu nadu u to da će vlast, odnosno pravosudni sistem uhvatiti se u koštac s korupcijom i kriminalom u BiH, građanima su počeli nadomještati pojedinci, hrabri građani, momci i djevojke.

Oni su se sve otvorenije, glasnije i beskrupuloznije počeli javljati, u javnosti i medijima direktno pričati, ukazivati, otkrivati i pravosudnim institucijama prijavljivati nezakonitosti u državnim institucijama.

U tom periodu, dakle, značajnu ulogu u bh. javnosti i društvu općenito počeli su zauzimati hrabri pojedinci poznati pod zajedničkim imenom “UZBUNJIVAČI/ZVIŽDAČI”. Oni su, kao takvi, narodu bili nova nada.Budući da su zviždači kao pojedinci, ali i kao pokret i način borbe, možemo slobodo reći, neophodni svakom demokratskom društvu koje teži da ima građane-policajce, vrlo značajna društvena karika, istražujemo gdje su danas “uzbunjivači” u BiH, ima li ih uopće i šta rade.

Profesinalni rad

Besim Ajanović iz Travnika jedan je od primjera pojedinca “uzbunjivača/zviždača” koji je odlučio javno govoriti, prijavljivati i svjedočiti o svim nezakonitostima koje je detektirao kroz svoj politički i profesionalni rad u državnim i javnim poslovima.

On je danas jedan od rijetkih aktivnih u BiH. S njim smo razgovarali o “uzbunjivačima”, njihovim aktivnostima, statusu u društvu, problemima…“Uzbunjivači” su i danas jedna mala grupica hrabrih pojedinaca koji se usuđuju prijaviti korupciju i kriminal kada ga uoče ili kada se on od njih uvjetuje i traži. To su savjesni građani kojima su zakoni države u kojoj žive iznad njihovih ličnih interesa i stranačkih ako su politički aktivni. Većina njih su pošteni građani koji cijene svoj obraz, svoje dostojanstvo i ponos i nisu ih spremni žrtvovati za bilo kakve ovosvjetske interese i koristi. To su osobe koje bez razmišljanja reagiraju na korupciju i kriminal, prijavljuju ga i javno ga objavljuju bez imalo straha i razmišljanja i bez obzira na posljedice takvih odluka – rekao je Ajanović.

On je, kako kaže, bio jedan od osnivača i glavnih aktivista Udruženja „Uzbunjivači BiH“ koje je registrirano 12. oktobra 2012. godine.

U početku smo bili složna ekipa koja je od ovog projekta očekivala mnogo. Naš primarni zadatak bio je prijava kriminala i korupcije u institucijama sistema, a kasnije i u svim porama društvenog djelovanja. Nažalost, rad tog udruženja trajao je svega nekoliko godina. U startu su se desile mnoge nedopustive greške i zahvaljujući par pojedinaca koji su se zloupotrebom naše ideje finansijski okoristili, udruženje je prestalo s radom, a mnogi “uzbunjivači” osnivači su odustali – govori Ajanović.

To je velika šteta, tvrdi, jer su kao tim imali direktnu podršku predsjednika “uzbunjivača” iz SAD-a Stephena Kohna koji i značajnim sredstvima podržao njihov rad i hrabrio ih sve vrijeme.

Udruženje aktivno

On je ujedno bio i jedan od onih koji su uticali i pomogli formiranje udruženja koje je obradovalo tadašnji mali broj ljudi koji su se usudili prijaviti kriminal i korupciju. Kohn je u martu 2012. godine boravio u BiH, čak nam je predstavio i nacrt zakona o zaštiti “uzbunjivača” u BiH koji je bio prepisani zakon iz SAD – navodi Ajanović.

I pored toga što je Udruženje “Uzbunjivači BiH” suštinski prestalo da djeluje na način na koji je bilo zamišljeno, Ajanović tvrdi da on nije odustao od borbe, jer je sve svoje aktivnosti “uzbunjivača” nastavio radom u Srednjobosanskom kantonu.

“Uzbunjivači” se danas ne bave organizirano nikakvim aktivnostima, jer je Udruženje već godinama neaktivno. Aktivni smo samo mi iz Srednjobosanskog kantona. Svakim danom smo kao tim jači, javljaju nam se novi članovi i hrabri ljudi, koji žele prijaviti kriminal i korupciju te stati u odbranu svoje države. Ponovo imamo jak tim “uzbunjivača” i, evo vama ekskluzivno, već smo pokrenuli aktivnosti na registraciji udruženja “Zviždači BiH” koje će djelovati na prostoru cijele BiH – rekao je Ajanović.

Teufik Hadžiahmetović poznat je bh. javnosti po svojoj borbi sa sistemom, nakon što je, kako je on tada govorio, ukazao na kriminal u jednoj visokoškolskoj ustanovi Univerziteta u Sarajevu. Bio je aktivni “uzbunjivač”, ali danas drugačije, ili bolje reći zrelijim stavovima, gleda na sam pokret “uzbunjivača”. Tvrdi da je u neuređenom društvu poput bosanskohercegovačkog, gdje nije uspostavljen sistem vladavine prava, vrlo teško, nezahvalno, pa i s aspekta ličnog zdravlja, statusa i budućnosti pojedinca i njegove porodice, potpuno sizifovski posao biti “uzbunjivač”.