Mario Gavranović o iskopavanjima kod Zenice: Našli smo fascinantne oblike grobne arhitekture
Vi živite u Beču, zar ne? Koliko često ste odsutni i koliki dio Vašeg posla čini rad na terenu?
– Živim u Beču od 2015, prije toga sam proveo 20 godina u Berlinu
gdje sam završio fakultet, magistrirao i doktorirao 2010. U Berlin sam
došao 1994. godine. 2015. sam dobio projekt u sklopu programa
Marie-Curie Sklodowska Europske unije s kojim sam došao na Austrijsku
akademiju nauka. Riječ je o programu velike konkurentnosti kojim se
finansiraju samostalni post-doc projekti. Jedan od uvjeta je da se mora
napustiti mjesto stanovanja. Tako da sam 2015. sa suprugom i dvoje djece
preselio u Beč.
Krhotine artefakata/ Institutu za orijentalnu i europsku arheologiji u Beču/
Kako sam na Institutu za orijentalnu i europsku arheologiju u Beču našao savršeno okruženje i podršku za daljnji rad, odluka da ostanem i nakon isteka projekta nije mi teško pala. U međuvremenu sam dobio nekoliko novih projekata, odnosno finansiranje za istraživanja, a od marta 2018. preuzeo sam vođenje istraživačke grupe za brončano doba unutar Instituta te postao ujedno i zamjenik direktora. Institut OREA ukupno zapošljava 80 stručnjaka, a naši istraživački projekti se odvijaju u 17 zemalja na tri kontinenta (Europa, Azija i Afrika). Jedno od težišta istraživanja je i prahistorija Balkana. Putujem dosta često, prije svega u sve zemlje Balkana, a učestvujem na konferencijama i naučnim skupovima u raznim dijelovima Evrope. Pored iskopavanja koja u pravilu uzmu dva mjeseca godišnje, često sam u muzejima radi uzimanja proba i uzoraka za sve vrste analiza koje se danas mogu provoditi i koje nam mogu ponuditi neke nove aspekte pri proučavanju života prapovijesnih zajednica. Pri tome, između ostalog, mislim da antropološke analize (starosna granica, ishrana, mobilnost, bolesti, spol, uzroci smrtnosti), analize materijala (porijeklo i eksploatacija sirovina, stupanj tehnološkog razvitka društva, razvoj zanata, razmjena i trgovina) ili “obične” radiokarbonske analize kojima utvrđujemo starost.
Na koje načine ste vezani za rodni grad i koliko često dolazite u njega?
– U Bugojno idem radi preostalih članova porodice, jednom godišnje. Nemam poseban odnos niti sa Bugojnom niti sa nekom zemljom, operisan sam od bilo kakvog domoljublja u smislu geografske pripadnosti. Svoje središte života određujem prema ljudima oko sebe, odnosno svojom familijom. Patriotizam iskazujem plaćanjem poreza u državi u kojoj živim kako bih i ja i moja djeca imali bolje uvjete za život.
Što se tiče nedavnog otkrića u Kopilu, ako sam dobro razumio, figurina muškarca potiče iz željeznog doba. Da li je urađeno datiranje predmeta, ako da, kojom metodom?
– Datiranje nalaza iz Kopila zasada se zasniva “samo”na komparativnoj
metodi, odnosno datiranjem arheoloških slojeva na osnovu nekih
karakterističnih nalaza. Kako smo na Kopilu otkopali nekoliko slojeva,
možemo se osloniti na stratigrafiju, slojevi koji su plići su mlađi, a
koji se nalaze dublje u zemlji su stariji.
Figurina iz Kopile/Institutu za orijentalnu i europsku arheologiji u Beču/
Svaki od slojeva sadrži veliki broj pokretnih nalaza (keramika, kamene
alatke, predmeti od kosti) za koje već na osnovu drugih istraživanja na
sličnim lokalitetima znamo iz kojeg vremena potječu. Spomenuta figurina
pronađena je u sloju zajedno sa keramikom karakterističnom za kraj
ranijeg željeznog doba (5. ili 6. st. pr Kr.). Kako smo u istom sloju,
odnosno istoj stratiografskoj jedinici sa figurinom pronašli i dosta
životinjskih kostiju i ostatke izogorenog drveta ugljena, moći ćemo
uraditi i radiokarbonsku analizu te dobiti precizniji datum za ovaj
horizont življenja na Kopilu. Uzorci su već poslani u laboratorij i
mislim da bismo do kraja godine mogli očekivati rezultate.
Znam da je prošlo nedovoljno vremena, no ipak Vas moram pitati imate li nekih novih saznanja o figurini?
– Nemam nekih novih saznanja osim što još nisam naišao na
odgovarajuću analogiju među dosada pronađenim figurinama kako sa
Balkana, tako i šire. Ono što je jedinstveno kod figurine sa Kopila je
šematična predstava ljudskog lica poput neke maske dok je tijelo
zdepasto sa kratkim ekstremitetima kao da se radi o prikazu životinje
ili životinjskog krzna. U pogledu oblika tijela slične figurine iz istog
vremena su poznate, između ostalog, iz zapadne Bosne, odnosno iz
sojeničkog naselja Ripač, međutim, fizionomija glave je potpuno
drugačija. Figurine posjeduju, dakle, nedvojbeno i animalni karakter dok
su predstave lica očigledno različite od regije do regije i svjedoče o
sve većem značaju ljudskog faktora (bilo pojedinca, bilo kao slike za
nadnaravno biće) u religioznim kontekstima.
Ostaci keramike
Koji željezni predmeti su pronađeni? Može li se ovo naselje
dovesti u vezu sa širom kulturom u željeznom ili brončanom dobu na ovim
prostorima?
– Pronađeni su željezna šljaka, nožić i jedno poluzavršeno šilo. U ovoj godini smo završili iskopavanja u slojevima koji datiraju u 6. st. pr. Kr, otud i potječu željezni predmeti. Međutim, postoje i stariji slojevi koji najvjerovatnije sežu do u početak naselja, odnosno kasno brončano doba. Iz prijašnjih istraživanja Borivoja Čovića (70-ih i 80-ih godina 20. st), kao nesumnjivo najvrsnijeg stručnjaka za brončano doba na zapadnom Balkanu u prošlom stoljeću, znamo da se i starijim slojevima na Kopilu također pronalazila šljaka, odnosno tragovi prerade željezne rude.
B. Čović je bio i taj koji je definirao “Srednjobosansku grupu brončanog
i željeznog doba”; kao karakterističnu regionalnu manifestaciju vremena
između 1300. i 400. pr. Kr. Iako su neki aspekti toga kulturnog
konteksta kako ga je opisao Čović danas pod upitnikom (prije svega
pretpostavljena etnička povezanost ljudi naseljenih u to doba na
prostoru srednje Bosne), kulturni izričaj koji možemo rekonstruirati na
osnovu materijalne kulture zaista je poseban i sa određenim
specifičnostima (npr. strogo geometrijsko ukrašavanje posuda i predmeta
od metala).
/Institutu za orijentalnu i europsku arheologiji u Beču/
Pošto figurina ima falus, da li se ovaj način oblikovanja, tj.
isticanja muškog spolnog organa koji do ovog perioda nije bio prisutan,
slaže s drugim otkrićima u Europi, odnosno, kada u Europi počinje
javljanje ovakvih figurina?
– Antropomorfne figurine su prisutne od najranijih ljudskih
populacija i javljaju se već u paleolitu kod lovaca i skupljača (npr.
Venera iz Vilendorfa) i nalaze se do danas u kontekstima vezanim za
religiju, kult i vjerovanje u nadnaravna bića (npr. kipovi Djevice
Marije). Što se tiče prapovijesti, vrlo su česte u neolitu, uglavnom se
radi o predstavama sa ženskim atributima. U metalnim dobima se javljaju
učestalo i predstave muškaraca kao ratnika-božanstva ili neke vrste
religioznog poglavara. Očito se kroz umjetnost mogu nazrijeti suštinske
promjene u strukturi društva premda ne posjedujemo nikakve pisane izvore
iz ovog vremena. Sve što znamo o životu, smrti i vjerovanju tih ljudi
zasniva se na očuvanim materijalnim ostacima od predmeta koji su se
mogli očuvati kroz tolika stoljeća (keramika, kamen, kost, metal i vrlo
rijetko tekstil i drvo). Zato je upravo i važno da iz to malo
raspoloživog uvida u prošlost izvučemo što je moguće više podataka. Neke
stvari kao jezik, tačan opis vjerovanja ili svijest o pripadnosti nekom
naselju, plemenu ili regiji ostat će nam zauvijek nedokučive.
Naporan rad na iskopavanju kod Zenice
Može li se procijeniti koliko su ova naselja imala stanovnika u to doba? Gdje se rade analize otkrivenih predmeta?
– Visinska naselja poput Kopila i sličnih lokaliteta (najbolje
istraženo nalazište iz tog vremena je Pod kod Bugojna) uglavnom
zauzimaju prostor između 5.000 i 8.000 m² unutar bedemom ograđenog
centralnog dijela. I na Kopilu kao i na nekim drugim visinskim naseljima
postoje također niže terase ispod centralnog platoa koje su također
bile
naseljene. Unutar centralnog dijela naselja na Kopilu moglo se nalaziti
do 20-25 stambenih objekata u isto vrijeme sa po 8 do 10 individua u
svakom objektu. Prema podacima iz Poda kod Bugojna, možemo zaključiti da
su kuće imale dimenzije od oko 6×10 metara sa više prostorija. Može se
izračunati da je u naseljima toga tipa (Kopilo ili Pod) živjelo 200-250
ljudi. I Pod i Kopilo postojali su kroz najmanje 6. do 7. stoljeća
kontinuirano, dakle kroz brojne generacije tu je živjelo mnoštvo ljudi.
Ono što nam je dosad apsolutno nepoznato je gdje su ti svi ljudi
sahranjeni (hiljade ljudi ako se računa kontinuitet kroz stoljeća) jer
dosada ne poznajemo niti jedno groblje iz perioda kasnog brončanog ili
ranog željeznog doba u srednjoj Bosni. Ove godine smo u Gradišću na
suprotnoj strani zeničke kotline istraživali kamene gomile, odnosno
tumule kod kojih pretpostavljamo da se radi o grobnicama iz brončanog
doba. Našli smo fascinantne oblike grobne arhitekture, naslagane zidove
od kamenih ploča kao vid grobne komore, kao i keramiku brončanog doba
unutar groba. No pored jedne ljudske kosti nismo naišli na ukop u
klasičnom smislu. Očito je riječ i nekim pogrebnim ritualima koje još
nismo u stanju jasno prepoznati. To važi naravno samo za Gradišće, možda
je kod drugih naselja izražen drugačiji oblik ukopavanja. Analize se
rade u našem Institutu OREA kao i u laboratorijama specijalizovanim za
određena polja. Imate, dakle, laboratorije koje su skuplje i one koje su
jeftinije kao i one koje su bolje i koje nisu tako pouzdane. Ja kao
nosilac projekta sam odgovoran za pravilan odabir u sklopu mogućnosti
projektnog budžeta.
Jedan od predmeta/Institutu za orijentalnu i europsku arheologiji u Beču/
Kada idete u Srbiju, šta ćete tamo iskopavati?
– U istočnu Srbiju idem od 22. 9 do 20. 10. Već treću godinu u
izvrsnoj suradnji sa Arheološkim Institutom u Beogradu istražujemo
naselja i groblja brončanog doba u blizini Bora. Naša zajednička
istraživanja dovela su već do iznenađujućih novih rezultata koji su
promijenili mišljenja o ljudskim populacijama između 2000. i 1000. pr.
Kr. u ovom dijelu Balkana. Zahvaljujući interdisciplinarnom pristupu
(arheologija, metalurgija, hemija, biologija, antropologija), otkrili
smo da je prerada bakra u brončanom dobu kao osnovne sirovine za
proizvodnju bronce (bronca je legura bakra i kostira/kalaja) u istočnoj
Srbiji počela skoro 4 stoljeća ranije nego što se donedavno mislilo.
Također smo primjenom prospekcijskih metoda otkrili veliko groblje sa
urnama, odnosno spaljenim pokojnicima te zajednice. Tu radimo niz
analiza kako bismo otkrili recimo koliko je prerada rude i metala mogla
utjecati na zdravlje pojedinaca. Iznenađujuće je da su svi dosada
otkriveni grobovi imali kompleksnu arhitekturu (kružne vijence u
prečniku oko 4 m i urna postavljena u sredini), no vrlo mali broj
priloga, što nam opet uporedno ukazuje da u grobnom kontekstu nije bilo
izražene socijalne stratifikacije.
Ostaci grnčarije/ Institutu za orijentalnu i europsku arheologiji u Beču/
Urne, osim kremiranih ostataka, nisu sadržavale nikakve druge predmete (osobne predmete kao oruđe, oružje ili nakit). Zahvaljujući suradnji sa kolegama iz Srbije, ovaj projekat će se nastaviti i ubuduće te će biti proširen. Također sa kolegama u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji radim na zajedničkim projektima i terenskim istraživanjima. Napomenuo bih i istraživanje provedeno u Bijeljini u novembru prošle godine gdje smo u suradnji sa Muzejom Semberije iskopavali višeslojno ukopno mjesto na jednoj uzvišenoj poziciji u ravnici. Pronašli smo tragove aktivnosti od 3000. pr. Kr., dakle od bakarnog doba pa do srednjovjekovnih grobova. Izdvojio bih jedan skeletni ukop na kamenoj konstrukciji
koji je već pouzdano datiran u 17. st. pr. Kr. Pokojnik (mladić od 21 do 25 godina) bio je položen da drvena nosila, a zatim stavljen na kameno uzvišenje. Okolo se nalazio specijalni “memorijalni” prostor sa spaljenom zemljom i drvenim konstrukcijama.
U svakom slučaju, prostora za istraživanje ima i više nego dovoljno i nadam se da ćemo i u BiH uspjeti realizirati višegodišnje projekte koji će nam pomoći da bolje i cjelovitije sagledamo daleku prošlost ovih krajeva.
MojaBiH/Oslobođenje
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE
POVEZANE OBJAVE