Portal 072info

Putnici iz BiH u EU samo žele više pristojnosti graničara

Putnicima koji prelaze iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku ne smeta stroga kontrola, ali im smeta dio pitanja na koja moraju odgovarati.

Granični prijelaz kod Stare Gradiške od jula 2013. godine je izlaz iz Europske unije. Ili ulaz. Ovisi u kojem smjeru putujete. Riječ je o graničnom prijelazu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nedugo nakon prelaska u Bosnu i Hercegovinu stiže se u Banju Luku.

To je jedno od mjesta koje bi u skoro vrijeme mogla biti vanjska granica područja primjene Schengenskog sporazuma, za što je Hrvatska nedavno u Bruxellesu predala izjavu Vlade o spremnosti za početak postupka schengenske evaluacije, piše Al Jazzera.

Granični policajci sjede u kućicama na prijelazu i kontroliraju dokumente putnika. Ukoliko je neko vozilo, odnosno neka od osoba u njemu sumnjiva, slijedi detaljan pretres vozila.

Davanje izjava graničnim policajcima je zabranjeno, kao i fotografiranje kontrole putnika izbliza, uključujući i carinsku kontrolu.

Dobili smo dozvolu samo za fotografiranje sa distance. Nije dozvoljeno ni uzimanje izjava od putnika na području graničnog prijelaza.

A da do bilo čega od toga ne dođe, brine policajac koji budno prati svaki naš korak. Pokušaj komunikacije s vozačem osobnog automobila koji je prešao na hrvatsku stranu odmah je osujećen.

Procedura je poznata – prvo dolazi kontrola dokumenata, a nakon toga carinska kontrola. Jedni su do drugih, no djelatnici carinske kontrole pod drugom su upravom, dužnostima, ovlastima… policajci su djelatnici, naravno, MUP-a, a carinska kontrola pod Ministarstvom financija.

Ni s njima službene komunikacije nema. Ipak, neslužbeno doznajemo, problem s kojim se oni suočavaju jest da gotovo u pravilu nitko od putnika ne prijavljuje što prenosi.

Najčešći je prekršaj unos robe na koju se plaća trošarina, pogotovo duhanski proizvodi. Ali i neke živežne namirnice, između ostalog. Kako nam je neslužbeno objašnjeno, u Bosni i Hercegovini je manji porez, pa kupe tamo i prevoze u Hrvatsku.

Neka vozila propuštaju se bez posebnih carinskih provjera. Ima ljudi koji prijelaz prelaze svakodnevno. No, neka se dodatno kontroliraju.

Stvar iskustva, kažu – osobu koja nešto “mulja” ili je iz nekog razloga sumnjiva obično odmah uoče. I primjenjuju dodatne mjere provjere.

Dodatno se pregledava svaki autobus i prtljažni prostor. Putnici izlaze iz autobusa i kreću jedan iza drugoga na kontrolu dokumenata. Nakon toga čekaju da carinski djelatnici pregledaju autobus. Tek onda putovanje se nastavlja.

Fotografiranje putnici strpljivo i sa zanimanjem podnose. Možda bi i razgovarali o tome što misle o strogoj kontroli, no ne smijemo ih pitati. Oči policajaca budno nas prate…

No, nedaleko od graničnog prijelaza je “police free” zona… odmorište na cesti kroz obližnje naselje gdje mnogi uzimaju predah na putu.

I doista – putnici su razgovorljivi. Kažu kako ih rigorozne kontrole pri prelasku u Hrvatsku/EU ne smetaju previše. Barem ne u ovo doba godine. Iako neki ljudi ponekad burnije reagiraju na provjere. No, od onih s kojima smo razgovarali, nitko nije imao uistinu neugodnih iskustava.

Šemsudin iz Mostara prelazi preko granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine četiri-pet puta godišnje. Radi u Njemačkoj, često ide obitelji, pa natrag na posao.

“Uvijek je naporno, ali sad nema puno autobusa pa nije toliko, ali sigurno sezona jest… puno maltretiranja, zaustavljanja, uvijek problemi. Pogotovo ljeti, kad je sezona, više naroda putuje. Ovako sada nema gužve pa čekaš pola sata-sat, tako”, kaže Šemsudin.

Ni Senad iz Tuzle, profesor matematike i sudionik Matematičke olimpijade 1991. godine u Pekingu, i unatoč tome nezaposlen, nema ništa protiv granične i carinske kontrole.

No, zato ga smetaju pitanja za koja smatra da mu nitko ne bi trebao imati pravo postavljati.

“Možda malo ima ponižavanja ljudskog dostojanstva. Znate, ako putujem, platim kartu, uredna dokumentacija, a on me pita gdje ideš, što ideš, kod koga ideš. Ja, recimo, imam u Njemačkoj, razveden sam, ženu i dvoje djece, svaki put moram objašnjavati što idem, koliko ću biti. Pa hoću da budem kod moje djece koliko ja hoću. To je po meni povreda ljudskog dostojanstva. Gdje ideš, što ideš? Šta te briga gdje idem?! Imam urednu dokumentaciju, ima novaca koliko tražite i doviđenja”, kaže Senad.

Mlada Katarina je iz Banje Luke. Također često putuje jer studira u Austriji. Kao ni Senad, nema ništa protiv stroge kontrole. No, ima i isti prigovor kao i Senad.

“Tipa, pitanja ‘gdje idete, koliko ćete da budete’, iako vide da imamo vizu i stalni boravak, koliko novca imamo u novčaniku… Mislim, to stvarno niko ne bi trebao pitati”, kaže Katarina.

“To da, to sigurno. Mislim da je to suvišno pitanje, koliko ostaješ, kome ideš, zašto ideš… Ako imam pravo da prijeđem, zašto ne bi prešla. Svako ima svoje razloge zašto ide”, slaže se i njezina sugrađanka Jelica.

Drugi, pak, smatraju da kontrole nikad nije dosta. Ali represivni aparat, čini se, i njima ponekad “diže živac”.

“Ja mislim da je to ipak OK jer treba neka kontrola i neki nadzor. Sad, koliko je profesionalno, to će se vjerojatno malo popraviti, ali mislim treba biti kontrole. Malo me smeta kad uzme onu putovnicu pa ju onako … trzne, ne ono lijepo, nego kao sila neka i tako. Malo više pristojnosti, ništa više, malo više poštovanja prema putnicima, prema bilo kome ko prolazi”, kaže Ankica iz Bugojna, koja često sa suprugom putuje djeci u Zagreb i Nizozemsku.

Sličnog je mišljenja i Zdravko koji, kako kaže, iz Bosanske Gradiške često ide “na zapad” u posjete prijateljima.

“Radi moje djece baš je potrebno to da se zna što se radi, što tu prolazi i zašto. Zašto postoji granica, zašto postoji granična policija? Da to može, onda ne bi ni trebala bit’ granica i da svako ide kako hoće. Takvo je vrijeme došlo da i droga, sve živo. Ja govorim zbog svoje djece, i ne samo svoje nego kompletno našeg naroda”, smatra Zdravko.

Vozači autobusa, koje smo zatekli pri objedu, kažu, pak, da se ništa posebno nije promijenilo ulaskom Hrvatske u EU, kada je riječ o kontroli na granici.

Pregled je, kažu, uvijek bio rigorozan i isti je takav bez obzira na provođenje mjera Schengena. Ali to, kažu, podrazumijeva i da ne može biti stopostotan. Nekad se pregledava sve, nekad osnovno ili ništa.

“Ne mogu uvijek gledati sve, ne mogu uvijek gledati sve putnike. To bi im oduzelo puno vremena, što je logično. Zato to rade s vremena na vrijeme, kao i uvijek, jer bi inače kolona bila do Banja Luke ili do Zagreba”, kaže Dragan.

U bogatom iskustvu nagledali su se, kažu, svačega. Za razliku od putnika s kojima smo razgovarali i koji nisu svjedočili neugodnim situacijama i uznemirujućim postupcima policije na granici, oni jesu.
Ljudima se ponekad ne dozvoljava prelazak granice i jer nemaju dovoljno novca sa sobom – 400 eura.

“Putnik ima nekakvu, šta ja znam, ima neki problem što ne može proći. Ili nema dovoljno novaca, ima nešto u pasošu, kaznu nije platio ili tako nešto. Znači uvijek ima razlog što ne može proći. To se dešava, vrate putnika”, svjedoči Zoran.

No, komentira putnik Senad, policiji je to i dužnost. Sve što je u skladu sa zakonom, poručuje, ne smeta ga, niti bi poštenog čovjeka trebalo.

“Ako si uredan, ničeg se ne plašiš. Ako nisi, pobogu, pa ni u svojoj kući ne možeš živjeti ako nisi uredan. Poštenom čovjeku ne treba policija”, kaže Senad.

“Ništa nije sporno, sve je to u redu i normalno. Europska unija je Europska unija, ja nemam nikakav problem s tim”, zaključuje i njegov suputnik Zdravko.

bh-index.com

Podijelite članak