Bračni par Kazimić dugogodišnji demineri: Snagu nam daje porodica

Bračni par Kazimić, Nefisa i Tahir, već dugi niz godina rade kao demineri u Federalnoj upravni civilne zaštite.

Roditelji su dvoje djece, a porodica Kazimić živi u Mostaru.

Nefisa je po zvanju medicinska sestra, a radi kao medicinar-deminer u timu za deminiranje, dok je Tahir deminer-operator za uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava.

Pitamo Tahira kako se postaje deminer i koliko dugo već radi taj posao.

– Zvučat će kao kliše, ali poznata je deminerska krilatica: “Deminer griješi samo jednom”, a ja bih rekao dva puta. Prvi put kada se odluči da radi taj posao, a drugi put kada strada. Na konkurs jedne strane firme sam se prijavio 1997. godine. Konkurisao sam na mjesto vozač-prevodilac u timu za uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava. Nekoliko godina kasnije sam završio kurs za deminere i taj posao sam radio do unazad tri godine, kada sam počeo da radim kao operator za uklanjanje NUS-a – priča Tahir.

Nefisa je medicinarka u deminerskom timu i njen posao je, kaže, izrada plana medicinske evakuacije, te izvođenje vježbi MEDEVAC i CASEVAC.

– Medicinar se nalazi na sigurnoj površini sa koje treba u roku od 5 minuta da pruži osnovnu medicinsku pomoć, vodi računa o medicinskoj torbi, o zdravstvenom stanju deminera jer ukoliko se neko od deminera na jutarnjem brifingu požali da se ne osjeća dobro, medicinar će ga u dogovoru sa vođom tima osloboditi posla taj dan – pojašnjava Nefisa.

Nefisa kaže da su dugo godina radili zajedno, te tako provodili 24 sata zajedno.

– Mnogi bi rekli da je to previše vremena da muž i žena provode skupa, međutim meni je odgovaralo. A da li se muž slaže sa mnom, to pitajte njega – kaže Nefisa kroz smijeh.

– Slažem se sa suprugom… Moram – dodaje Tahir uz osmijeh.

Biti medicinar u deminerskom timu je, prema Nefisinim riječima, prije svega odgovoran posao.

– Stresa svakako ne nedostaje. Povrede koje možete očekivati u slučaju, ne daj Bože, nesreće su izuzetno teške i nimalo lijep prizor. U tom trenutku vi ste sami na terenu sa svojim deminerima. Vi iza sebe nemate tim ljekara i medicinskog osoblja, zato je vrlo važno da medicinar u deminerskom timu mora biti uvježban sa svojim timom, biti smiren kako bi upravljao situacijom. Zbog toga su vrlo bitne obuke koje medicinari prolaze kako bi obnovili znanje i kako bi ostali uvježbani – kaže Nefisa.

Tahir ističe kako je posao deminera prije svega human posao, ali koji nosi mnogo opasnosti.

– Radni dan deminera ili operatora za NUS je sve samo nije običan. Nikad ne znate šta vas očekuje tog dana. Oprez i koncentracija su od velikog značaja jer u ovom poslu nisu dozvoljene greške – kaže Tahir.

Kazimići ističu da je cijela porodica upoznata sa onim čime se bave i sa rizikom koji ovaj posao donosi.

Kažu da je bilo i teških momenata tokom obavljanja svakodnevnog posla.

– Voljela bih da mogu reći da nije bilo takvih situacija, ali nažalost jeste. Bez obzira na to koliko se vodi računa o sigurnosti i poštuju se standardne operativne procedure prilikom rada, nezgode se dešavaju i najboljim. Prije nekoliko godina deminer iz mog tima je zadobio teške povrede, ostao je bez potkoljenice. To su situacije koje vam ostaju trajno urezane u pamćenje jer se radi o ljudima koje poznajete, sa kojim svakodnevno provodite vrijeme pa je teško ne biti subjektivan. Teško se toga prisjećati i pričati o tome – kaže Nefisa, a Tahir dodaje:

– Ovaj posao je sam po sebi stresan, međutim kao pripadnici FUCZ-a, često smo uključeni u potrage za nestalim, u izvlačenje stradalih civila iz minskih polja. Teško je ostati ravnodušan ako je ishod tragičan.

Kažu da kada ujutro krenu na posao, nikada ne znaju šta ih čeka.

– Ovo nije kancelarijski posao i na posao deminera utječe mnogo faktora, čak i vremenski uvjeti. Minska polja su većinom u nepristupačnim terenima, opasnost ne vreba samo od mina ili NUS-a, već i od zmija, kojih u Hercegovini ima već od ranog proljeća – priča Nefisa.

Ističe da je na ovaj posao toliko navikla da više i ne razmišlja šta je to što joj daje snagu da ga radi iz dana u dan, te da joj motivacija dodatna ne treba.

– Vjerovatno mi daje snagu moja porodica, moj muž, ljudi sa kojima radim, njihova spremnost da rizikuju svoje živote da bi sačuvali nečiji tuđi jer svaka uklonjena mina je spašen jedan zivot – kaže sagovornica.

Tahir ističe kako je svaki novi dan novi izazov.

– Ali nakon toliko godina ga doživljavam kao i svaki drugi posao. Povratak kući, porodici, nakon završenog radnog dana mi daje snagu – kaže Tahir.

Ističe da tokom rada na tako opasnim terenima, baveći se ozbiljnim stvarima, bude i dosta šale, anegdota.

– Toliko ih je da je naprosto teško izdvojiti samo jednu – kaže Nefisa kroz smijeh, te dodaje:

– Čak i u nekim stresnim situacijama mi pronađemo nešto šaljivo što poslije prepričavamo.