Dok Njemačka razmatra ukidanje zabrane rada nedjeljom, Trojka u FBiH neradnu nedjelju slavi kao historijski uspjeh

Njemačka je gotovo cijelo stoljeće bila simbol zemlje u kojoj je nedjeljni odmor svetinja. Zabrana rada trgovina nedjeljom dio je ustavne tradicije još od Vajmarskog ustava iz 1919. godine. Međutim, kada je privreda počela posrtati, ni tako duboko ukorijenjena pravila nisu ostala izvan rasprave.

Njemačke reforme

Njemačka ekonomija praktično stagnira još od 2019. godine. Industriju pogađaju američke carine, sve snažnija kineska konkurencija i val otpuštanja u proizvodnji. U potrazi za načinima da podstakne domaću potrošnju i oživi gradske centre, Berlin je otvorio raspravu o ublažavanju zabrane rada nedjeljom. Vlada će od 2027. godine omogućiti duži rad pekarama, poslastičarnicama i bibliotekama, dok trgovački sektor traži da se liberalizacija proširi na sve trgovine.

Direktor Njemačkog trgovačkog udruženja Stefan Genth postavio je sasvim logično pitanje:

– Privreda je u lošem stanju, kao i raspoloženje potrošača. Da li je zaista pravi trenutak da ljudima koji žele da rade to zabranimo?

Istovremeno, u Federaciji BiH vodi se potpuno drugačija rasprava.

Federalni ministar trgovine Amir Hasičević prije nekoliko dana odbacio je tvrdnje da je neradna nedjelja dovela do odlaska kupaca u Republiku Srpsku.

– Da je došlo do masovnog prelijevanja potrošnje u Republiku Srpsku, promet u trgovini Federacije BiH morao bi padati. Međutim, zvanični statistički podaci pokazuju da promet kontinuirano raste”, poručio je ministar, dodajući da se kritikama samo želi izvršiti pritisak da se ukine pravo radnika na sedmični odmor – kazao je Hasičević.

Loši argumenti

Međutim, takav argument je metodološki prilično slab.

Ukupan promet u trgovini nije jedini pokazatelj uspješnosti jedne mjere, posebno kada izostavite inflaciju i poređenje s rastom prometa uRS. Od uvođenja neradne nedjelje porasli su minimalna plata, penzije, nominalne plate, ukupna potrošnja stanovništva, ali i cijene dobara. U takvim okolnostima sasvim je očekivano da raste i fiskalni promet. To ne znači da zabrana rada nedjeljom nije proizvela negativne posljedice koje se u zbirnim statistikama ne vide.

Prije svega, zbirni podaci prikrivaju razliku između velikih trgovačkih lanaca i malih trgovaca. Veliki sistemi promet su uglavnom prebacili na petak i subotu. Male porodične trgovine, kvartovski marketi i objekti koji najveći promet ostvaruju vikendom takvu mogućnost često nemaju. Za njih jedan izgubljeni radni dan znači i izgubljeni dio sedmične zarade.

Drugi problem je turizam.

Bosna i Hercegovina posljednjih godina bilježi rekordne turističke rezultate i upravo je turizam jedna od rijetkih grana koja kontinuirano raste. Paradoksalno je da država koja želi povećati turističku potrošnju upravo nedjeljom – kada je najveći broj stranih gostiju u gradovima – zatvara najveći dio trgovina. Turista koji dođe u Sarajevo ili Mostar ne zanima unutrašnja politička rasprava o radnom vremenu. Njega zanima može li kupiti suvenir, odjeću ili osnovne potrepštine. Ako ne može, potrošit će taj novac negdje drugo.

Treći problem je konkurencija.

Ministar govori o tome da nema dokaza o “masovnom prelijevanju” potrošnje u Republiku Srpsku. Ali pitanje nije da li je prelijevanje masovno, nego da li ono postoji i kome koristi. Dovoljno je prošetati Lukavicom nedjeljom i vidjeti koliko automobila sa sarajevskim registarskim oznakama parkira ispred trgovačkih centara. Istočno Sarajevo posljednjih mjeseci dodatno razvija trgovačku ponudu upravo u periodu kada su trgovine u Kantonu Sarajevo zatvorene. Teško je tvrditi da je to jedina posljedica neradne nedjelje, ali je jednako teško vjerovati da ta razlika u radnom vremenu nema nikakav ekonomski efekat.

Na kraju ostaje pitanje principa.

Ako Njemačka, četvrta najveća ekonomija svijeta, smatra da se i ustavno zaštićena zabrana rada nedjeljom može preispitivati kada privreda usporava, zašto se u Federaciji BiH svaka rasprava o istoj temi proglašava napadom na radnike?

Ozbiljne države ne vode ekonomsku politiku kao pitanje ideologije. Nijedna mjera nije sveta. Ako postoje argumenti da nešto šteti konkurentnosti, malim poduzetnicima ili turizmu, onda je posao vlasti da te argumente sasluša, a ne da svaku kritiku proglasi pokušajem rušenja radničkih prava.

Njemačka je to shvatila. Ostaje pitanje kada će i Federacija Bosne i Hercegovine.