Hadži Mazića kuća jedan je od najpoznatijih objekata u Zenici: Mjesto na kojem se 1878. pregovaralo o zaustavljanju okupacije Sarajeva

Hadži Mazića kuća u Zenici ubraja se u objekte stambene kulture i jedna je od najstarijih i najpoznatijih kuća u gradu. Izgrađena je početkom 19. stoljeća, vjerovatno do 1835. godine, a nalazi se u neposrednoj blizini Sultan Ahmedove džamije, u srcu zeničke Stare čaršije.

Pisanih izvora o prvobitnom objektu, kao i o njegovom graditelju, nema. Ne postoji ni vakufnama ili tarih iz tog vremena koji bi svjedočio o nastanku kuće. Navodno je tokom druge polovine 19. stoljeća Hadži Mazića kuća bila han i sjedište zeničkog kajmekama.

Tokom 1878. godine bila je mjesto pregovora generala Filipovića sa predstavnicima grada Sarajeva, kojima se pokušavao zaustaviti ili odgoditi ulazak austrijskih vojnih jedinica u glavni grad BiH.

Muzej grada Zenice podnio je 2005. godine prijedlog Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika za proglašavanje Hadži Mazića kuće nacionalnim spomenikom BiH. No, Komisija je dvije godine poslije odlučila da ovaj objekt za to ne ispunjava kriterije.

Kako je navedeno iz Komisije, prvi pisani spomen o Hadži Mazića kući bio je prilikom upisa vlasništva nad njom 1891. godine u gruntovnu knjigu, kojim se spominje pet suvlasnika.

– Kupoprodajnim ugovorom iz 1899. vlasnik tri četvrtine objekta postaje hadži Hajdar Bajrambašić iz sela Seoci, koji kupoprodajnim ugovorom iz 1910. postaje jedini vlasnik. Ugovorom iz 1940. Bajrambašić prenosi objekt u vlasništvo Sultan-Ahmedove medrese i time postaje vakif – navodi se.

Hadži Hajdar Bajrambašić u Zenici je bio poznatiji pod nadimkom Mazić pa je narod bivše kajmekamovo sjedište prozvao Hadži Mazića kuća, koja je taj naziv zadržala do danas i po tome je poznata.

Velika naknada

Među rijetkim porodicama koje su živjele u ovoj kući su Džidići. Član ove porodice Nermin Džidić rođen je 1967. godine u Hadži Mazića kući. On se u razgovoru za “Avaz” prisjetio nekih detalja iz djetinjstva u vezi s ovom kućom, pored koje i danas svakodnevno prolazi.

– Moja porodica u kuću je došla 1960. i tu smo živjeli do 1974. godine. To je bila, praktično, naša kuća, a kad smo se iselili, dobili smo veliku naknadu. Prije moje porodice, u njoj su stanovali Mutapčići koji su, također, prema naredbi iseljeni. Uglavnom, nakon moje porodice, tu više niko nije živio. U prostoriji gdje sam rođen, danas je smješten Ured zeničkog muftije – kaže Džidić.

Od 1992. smješten Muftiluk zenički 

U kući je od 1978. do 1992. godine bila smještena stalna etnološka postavka Muzeja grada Zenice da bi se dekretom Općine Zenica krajem 1992. u kuću uselili Medžlis Islamske zajednice Zenica i Muftiluk zenički, koji i danas koristi taj prostor.