Porodica Zekotić iz radoznalosti kupila dvije koze, sada ima farmu

Primjer je porodica 34-godišnje Azelme Zekotić, vlasnice farme koza “Herak“, koja upravo u kozarstvu vidi perspektivu, iako ono zahtijeva puno odricanja, truda i posla.

Ova vrijedna žena, majka dvoje djece od 14 i 10 godina, kaže kako se, nakon što je završila srednju ekonomsku školu, kozarstvom počela baviti iz zabave i nije očekivala da će joj toliko prirasti k srcu te predstavljati jednog dana važan izvor prihoda za porodicu.

Iz radoznalosti je 2009. nabavila dvije koze i jarca, i za početak ih smjestila u garažu, da bi nešto kasnije došlo do jarenja jedne od koza koje, kako kaže, nikada neće zaboraviti.

“Dvoje je ojarila bez većih teškoća, dok treće jare nije bilo okrenuto kako treba. U panici sam uzela telefon i nazvala veterinara, koji mi je objasnio šta da radim. Naravno, bilo me je strah, ali sam smogla snage, i pomogla kozi da se jare okrene na pravu stranu, i sve je prošlo bez problema”, prisjeća se Azelma.

Ističe kako je upravo vrijeme jarenja koza, kraj januara i početak februara, najzahtjevniji period u kozarstvu, i da je tada i najviše posla.

“Lakše je dok se koze ne pođu jariti, položim im sijeno, dam žito, i to je to. Ni ljeti nije toliko teško, koze se vode na ispašu, muzu, pravimo sir i skupljamo sijeno za hladnije dane. Naravno, posla imamo od jutra do kasno navečer, ali kada volite to što radite, nije naporno”, naglasila je.

Dalje priča kako su proširivali stado tako što su mušku jarad mijenjali za žensku te da su, na kraju, imali 120 koza koje su boravile na Crnom vrhu.

“Onda smo se počeli baviti malinarstvom, i smanjili broj koza na šezdeset. Od mlijeka koje dobijem pravim sir, a često tražena su i jarad. Imamo stalne mušterije u našem gradu, a bude i narudžbi iz drugih općina. Uglavnom, zadovoljni smo”, priča ova Gornjovakufljanka.

U međuvremenu je, ističe, izgradila stajski objekt kapaciteta 100 koza, koji ima svu potrebnu infrastrukturu, i zakupila zemljište pod obroncima Vranice, tako da koze nesmetano mogu ići u ispašu u šumu i na planinu.

“Voljela bih da izgradimo poseban objekt, u kojem bi mogli spravljati masni koziji sir. Nadam se da će se i to desiti jednog dana. Inače, sir pravim po receptu starijih žena iz komšiluka, koje godinama prave masni ovčiji sir. Rekle su mi koliko na određenu količinu ide soli i sirišta, a ostalo što treba stavljam po vlastitoj želji”, kazala je Azelma Zekotić.

Na kraju, ne zaboravlja reći da joj u poslu puno pomaže suprug koji, između ostalog, radi u porodičnoj trgovini stočne hrane u Gornjem Vakufu-Uskoplju, i otac koji joj je velika podrška u poslu oko koza.

FENA