Stjuardese iz BiH u Saudijskoj Arabiji: Putovanja, novac, ali i osmijeh putnika su naša satisfakcija

Planovi su jedno, a sudbina nešto sasvim drugo. A sudbina je htjela da se Berina Crnišanin počne baviti profesijom za koju nikada nije ni sanjala da će biti njen izbor te da će živjeti tamo gdje nikada nije ni sanjala da će živjeti.

– Prije nekoliko godina, dok sam čekala u foajeu hotela u Alžiru i pričala sa mojim prijateljima, primijetim kako nam u susret ide nekoliko djevojaka, onako staloženo, damski, u uniformama, štiklicama i naravno sa onim bez čega nijedna stjuardesa ne ide, osmijehom – započinje Berina svoju priču za Faktor.

– Aplikaciju sam poslala skupa sa svojom cimerkom, a dobila sam preporuku od moje sestre Dalile, koja je niz godina radila u Saudia Airlinesu i koja samo ima riječi hvale. Iskreno, nikada sebe nisam zamišljala kao stjuardesu. Čovjek nikada ne zna šta da očekuje u bliskoj ili dalekoj budućnosti. Da mi je neko rekao da ću već nakon nekoliko mjeseci biti na Filipinama ili u Šri Lanki, rekla bih sigurno da je lud – priča nam Berina.

Odluka da postane stjuardesa nije bila jednostavna ni za Ajlu Omerbašić. U BiH je, kaže, imala ostvaren i organiziran život. Porodicu, vjerenika, prijatelje, ali i interesantan i dobro plaćen posao. Međutim, uslovima koje je dobila nije mogla odoljeti te je, u dogovoru sa vjerenikom i porodicom, odlučila prihvatiti posao.

– Godinu i po sam uposlenik kompanije Saudi Airlines. Iz moje perspektive i bez imalo pretjerivanja, sve što sam očekivala je ispunjeno. Čak i više od toga. Puno toga je i do vas, to jest koliko ste profesionalni i vrijedni. Sve je na principu sati rada i zasluga u kompaniji – kaže Ajla, dodajući kako je ovaj posao velika žrtva i odricanje.

Za većinu djevojaka su u ovom poslu najprivlačniji novac i putovanja. Ajla tvrdi da to jeste bitno, ali da to nije jedina satisfakcija koju posao stjuardese pruža.

– U jednu ruku, da, putovanja i novac, ali prvenstveno je to osmijeh ljudi kada sigurno stignu na željenu destinaciju. Za mene je stjuardesa osoba koja žrtvuje odvojenost od svoje porodice da bi druge ljude dovela sigurno do njihove. Na kraju leta onaj osmijeh i rečenica “hvala za siguran let” su moje zadovoljstvo koje se nikakvim novcem ne mogu kupiti – smatra Ajla.

Mnogo vremena provode u zraku. Lete skoro svaki dan, a najmanje tri puta mjesečno u udaljene zemlje. SAD, Kina, Indija, Šri Lanka, gotovo cijela Evropa, samo su neke od destinacija koje su imale priliku posjetiti. Mjesečno, kažu, imaju minimalno pet vezanih slobodnih dana, a nekada i do 15. Na život u Saudijskoj Arabiji su se, tvrde, uspjele navići.

– Prilagođavanje je trajalo nekoliko mjeseci, jer naravno da nije to ono na što smo navikle, mada se čovjek na sve navikne. Nekako i ta putovanja su “izduvni ventil” za sve ono što nas tišti. Naravno, nije mi ni žao i sretna sam što sam ovdje. A nije ni lako, pogotovo kad te uhvati nostalgija za porodicom – priča Berina.

Sa nostalgijom se suočava i Ajla, ali tvrdi da nije osoba koja se koleba i odustaje.

Način života u Saudijskoj Arabiji joj odgovara, iako je različit u odnosu na onaj na koji je navikla u BiH.

– Posebna je to kultura i običaji. Žena se izuzetno cijeni i poštuje, zaštićena je u svakom smislu. Abaja je haljina koju svaka žena mora da nosi pri izlasku iz kuće. Ona pokriva cijelo tijelo. Lično smatram da je idealno odijelo za ženu, jer žena po automatizmu zasluži poštovanje muškaraca. To je zaista lijepo. Žena treba da ima dostojanstvo. Napomenula bih još da je Saudijska Arabija izuzetno sigurna zemlja. To je jedina zemlja u kojoj, ako izgubite novčanik ili mobilni aparat, bit će vam vraćeno u prvobitnom stanju. Nekada se opustim u drugim državama i onda sebi kažem: “Halo, pa nije ti ovo Saudijska Arabija” – pojašnjava Ajla.

Život u udaljenoj sredini, stalna putovanja i upoznavanje novih ljudi i kultura sa sobom nose i različite anegdote i zanimljive situacije.

– Ljudi u Saudijskoj Arabiji često počnu razgovor sa mnom na arapskom jeziku, misleći da sam Egipćanka ili Marokanka. Nakon toga slijedi moja čuvena rečenica: “Engleski, molit ću”. Visoka sam 182 centimetra, vitka i tamnoputa, a za njih je to veoma egzotično. Često ljudi na Bliskom istoku misle da sam neki čuveni model sa Zapada, što je daleko od toga – kaže Ajla uz osmijeh.

Gotovo sve stjuardese taj posao počnu raditi s namjerom da se njime bave nekoliko godina, ali, kažu naše sagovornice, neke ostanu u tom poslu 20 godina i više. Djevojkama koje razmišljaju da li da se počnu baviti ovim poslom preporučuju da prihvate ponudu bez puno razmišljanja.

– Stjuardesa nije samo “konobarica” u avionu. Kažu da je majka često i majka i otac i prijatelj i zaštitnik i rame za plakanje. Eh, to je stjuardesa. U avionu je sve na njoj. Susret sa različitim ljudima, onima koji dolaze iz svjetskih metropola ili s onima koji dolaze iz ruralnih sredina, osmijeh, ljubaznost, prilagođavanje svima njima, bez izuzetka. Ona brine o tome da ne budete gladni, i da vam nije hladno, i da osjetite potpunu sigurnost, i da vas liječi i vodi brigu o vama i da vas sačuva od opasnosti. Prava majka u avionu, pod potpunom rizikom. Voljela bih da ljudi manje imaju predrasuda o ovom poslu, da manje potcjenjuju zbog različitih, uglavnom netačnih priča. Kao i svaki posao, i ovaj ima mana. Ali, ipak one ljepše stvari potisnu one ružne. S obzirom da smo mi Balkanke preplavile ovu divnu Džedu, pozivam sve one koje vide sebe u oblacima, djevojke sa finim ponašanjem, razumijevanjem i strpljenjem da budu dio našeg velikog tima – poručuje Berina.