10 stvari koje se zauvijek promijene kada se preseliš u inostranstvo

Godinama smo pokušavali da se natjeramo da napustimo Španiju i počnemo život negdje drugdje. Sada kada pogledam na to, pakovanje naših života u kofer i napuštanje rodnog grada bila je najbolja odluka koju smo ikada mogli da donesemo. Jer kada se odseliš, svoj život pretvoriš u putovanje puno nesigurnosti i odrasteš na jedan neočekivan način – ovako svoj vodič o selidbi počinje Ejndži Kastels koja se iz Barselone preselila u Kanadu prije nekoliko godina.

– Suočiš se sa novim izazovima, upoznaš dijelove sebe za koje nisi znao ni da postoje, zapanjiš i sebe i svijet. Naučiš, proširiš horizonte i postaneš ponizan i skroman. Evolviraš. Nedostaje ti tvoj dom.. i oblikuješ uspomene tako da ostanu tu zauvijek. Ako ste ikada živjeli negde daleko od svoje kuće i grada u kom ste odrasli, onda ste naučili ovih 10 stvari.

1. Adrenalin postane dio tvog života

Od momenta kad se odseliš tvoj život postaje moćan miks emocija – učenja, improvizovanja, snalaženja sa neočekivanim. Sva čula ti se zaoštre i dok je cio svijet u svojoj rutini ti živiš uzbudljivu avanturu. Nova mjesta, nove navike, novi izazovi, novi ljudi. Ovo je u početku strašno, ali potpuno će vas očarati.

2. Kada se vratiš, sve izgleda isto

Kada uzmeš nekoliko slobodnih dana i vratiš se da posjetiš svoj dom i porodicu, iznenadiš se koliko se malo toga promijenilo. Tvoj život se konstantno mijenjao i na odmoru si i želiš svima da prepričaš milion zanimljivih anegdota, ali kod kuće sve je isto kao i uvijek. Svi se i dalje bore sa svakodnevnim poslovima, i odjednom se zapanjiš: život nije i neće stati zbog tebe.

3. Fali ti (i imaš previše) riječi

Kada te neko pita o tvom novom životu nekako ti zafali pravih riječi da objasniš šta si sve doživio. A opet, u toku nekon običnog razgovora ne možeš nikako da se sjetiš riječi na svom maternjem jeziku koja će dobro opisati, a riječi na stranim ti lebde kroz glavu.

4. Naučiš da je hrabrost precijenjena

Mnogo ljudi će ti reći kako si hrabar – i oni bi se odselili da nisu tako uplašeni, reći će. A vi, iako ste bili prestravljeni, znate da je hrabrost bila samo 10 odsto te odluke. Ostalih 90 odsto je jednostavno bila želja da odete koju se osjećali u srcu. Da li želiš da uradiš to? Uradi. Od momenta kada odlučiš da skočiš, hrabrost ti više ne treba. Jednostavno šta god da ti naiđe usput, snađi se s tim.

5. I odjednom, slobodan si

Oduvijek ste bili slobodni, ali sloboda se sad nekako drugačije osjeća. Sada kada ste se odrekli komfora i snašli se hiljadama kilometara od svoje kuće… osjećate se kao da možete da uradite sve!

6. Više ne govoriš samo jedan jezik

Ponekad će vam slučajno u rečenicu upasti i riječ nekog drugog jezika. Iznenadićete i druge i sebe koliko stranih riječi ćete moći da se sjetite prije nego riječi na maternjem jeziku.

7. Naučiš da kažeš zbogom i uživaš

Ubrzo shvatiš kako većina ljudi u tvom životu je zapravo tu samo privremeno i počneš da obraćaš pažnju na važne stvari. Usavršiš kako da se nosiš sa upoznavanjima i opraštanjima.

8. Normalno? Šta je normalno?

Kada živiš u inostranstvu ili putuješ mnogo, shvatiš da “normalno” znači društveno prihvatljivo. Ali kada se nađete u drugoj kulutri i drugačijem društvu, poimanje toga šta je normalno se jako mijenja. Naučiš da postoje drugi načini da se nešto uradi, i uhvatiš sebe da imaš navike koje nikada ne bi mislio da ćeš prihvatiti. Upoznaš i sebe malo bolje, jer shvatiš šta zaista misliš o nekim stvarima, a koje ti je samo društvo nametnulo.

9. Naučiš da budeš strpljiv i kako da pitaš za pomoć

Kada živiš u inostranstvu i najjednostavniji zadatak može da bude ogroman izazov – papirologija, pronalazak odgovarajuće riječi, gdje da uhvatiš autobus… Naravno da će biti momenata kada ćeš biti pod stresom, ali uskoro ćeš otkriti da imaš mnogo više strpljenja nego što si znao da imaš.

10. Nostalgija napada kada najmanje očekuješ

Hrana, pjesma, miris… najmanja stvar može da vas preplavi tugom za kućom i porodicom. Nedostajaće ti male stvari za koje nisi mislio da će ti ikad nedostajti i poželjećeš da ostaviš sve samo da se vratiš kući makar na minut i popričaš sa nekim ko te razumije…