17 GODINA BORILA SA BOLEŠĆU KOJA JE NJENU MAJKU UBILA: Mjesecima sam se budila u bolnici i čekala da dođe bolje sutra

Gabrijela iz Hrvatske ima 17 godina i svih tih 17 godina se borila. Prije njenog drugog rođendana izgubila je majku, od dijagnoze koju je i sama naslijedila – hipertrofična kardiomiopatija. Sada je dobila novo srce i novu priliku za bolji život.

Hvala Bogu sad sam odlično, super se osjećam, kao nova. Letim po stepenicama. Mogu da kažem sa sigurnošću da u ovih mjesec dana, malo više, koliko sam kod kuće, sam prešla više stepenica nego što sam prešla u zadnjih godinu dana, govori Gabrijela za HRT.

Ima 17 godina i nije ih lijepo proživjela.

-Ja sam kao novorođenče imala rupicu na srcu za koju su rekli da će se u međuvremenu zatvoriti i ona se stvarno zatvorila, ali se onda razvila ta dijagnoza koja je ustvari nasljedna i koju je imala pokojna majka, pokojna baka i ujak koji je isto imao transplantaciju kao i ja – kaže djevojka.

Borba je trajala do njene 17. godine i tek sada je dobila priliku za bolji život. Izazovi kroz koje je prolazila, priznaje, bili su teški, ali dodaje da je stekla mnogo iskustva i postala psihički jača.

Majka joj je umrla prije njenog drugog rođendana od bolesti koju je i sama naslijedila. Hipertrofična kardiomiopatija.

Još kao djetetu ugrađen joj je defibrilator kako bi spriječio srce da luduje. Tokom godina svako malo završila bi u bolnici, ali sve je nekako išlo do prošle godine. U nekoliko navrata u bolnici je provela čak sedam mjeseci i bila na nekoliko operacija.

-Sve je to vodilo ovome da imam sada bolji život. Prije nisam mogla da trčim, nisam mogla da se penjem po stepenicama, brzo bih se umarala i sada eto, hvala Bogu, imam bolji život i dobila sam novu priliku s novim srcem. Prije operacije uvijek ti je u glavi: A šta ako se ne probudim? Što ako nešto pođe po zlu? I onda kad se probudiš i shvatiš da si živ i da imaš ponovo priliku da budeš sa svojom porodicom, da hodaš, trčiš, bilo šta… to je velika stvar! Tako da sam bila jako srećna, koliko god sam bila u bolovima, bio je stvarno predivan osjećaj probuditi se nakon tako velikog zahvata – govori ova hrabra djevojčica.

Iako postoji i rizik od odbacivanja, pa bi Gabrijela trebalo dobro da se čuva od bolesti, ne razmišlja o tome. Pozitivno razmišlja i na život gleda sa vedrije strane.

-Jednom sam rekla da samo želim da budem sretna i to je to. Sve ostalo će doći s vremenom, razmišljala sam da upišem medicinu poslije gimnazije, razmišljala sam svašta nešto, ali na kraju, kad mi je prošla transplantacija i sve, shvatila sam, samo želim da budem sretna, a sve drugo će doći spontano nekako – kaže ona za HRT.