“Bolest nije kraj – nego početak nove snage”: Ispovijest Nedima Botića nakon 28 godina borbe

Nedim Botić, poznat po svojoj otvorenosti i hrabrosti, podijelio je svoju životnu priču nakon gotovo tri decenije borbe s teškom bolešću crijeva, piše 072info.

Od svoje 13. godine živio je s dijagnozom koja je zahtijevala brojne operacije, uključujući dvije kolektomije, život sa stotom, te borbu s komplikacijama poput pucanja crijeva i toksičnog megakolona.

Prva stoma postavljena mu je 2008. godine, a nakon 17 godina, zahvaljujući operacijama u Koç univerzitetskoj bolnici u Turskoj, dobio je šansu za život bez stome.

Botić je posebno zahvalan svojim ljekarima, dr. Srđanu Gornjakoviću iz BiH i dr. Emre Baliku iz Turske, te svima koji su mu pružili podršku tokom ovog teškog puta.

Dragi ljudi, na kraju još jedne životne bitke, sad mogu i pokazati kako izgleda moj abdomen, svjedok prošlih i sadašnjih borbi i bitaka, borbi za život, komplikacija bolesti, pucanja crijeva, toksičnog megakolona, dvije kolektomije, drenova, i čega sve ne. ☺️
28 godina života sa bolešću crijeva, od 13-te godine do 41. godine života!
Od trećeg januara 2008. do 25. novembra 2024. sam živio sa prvom stomom, do operacije u Koč univerzitetskoj bolnici, kada je postavljena nova privremena stoma, uklonjena stara stoma, odstranjeno debelo crijevo, rektum i napravljena od tankog crijeva zamjena za debelo crijevo.
Sa drugom operacijom u aprilu 2025., nakon 17 godina dobio sam šansu za život bez stome.
Nevjerovatno iskustvo!
Ovo pišem da možda motivišem IBD saborce i druge koji vode životne borbe da ne odustaju, da tragaju za lijekom dok god dišu i da samo naprijed guraju.
Hvala mojim ljekarima iz BiH i Turske, posebno hvala gastroenterologu dr. Srđanu Gornjakoviću i hirurgu dr. Emre Baliku koji je sa svojim timom iz Koč bolnice obavio posljednje dvije životno mijenjajući operacije.
Tešekkur ederim, dr. Emre Balik!
Hvala divnim ljudima i osoblju Koč bolnice gdje sam se oporavio psihički i fizički.
Hvala Pomozi.ba i svim dobrim ljudima, hvala vama koji ste stali uz mene i moju porodicu.
Samo naprijed, bolest nije kraj!