ZENICA U ŠOKU: Dva samoubistva u pet dana – šta ljude natjera da skoče u smrt?

Zenica je potresena nizom tragičnih događaja koji su u samo pet dana odnijeli dva života, piše 072info.

U zeničkom naselju Blatuša, prije pet dana, mladić je u ranim jutarnjim satima, oko 1:30 sati, počinio samoubistvo skočivši sa 11. sprata zgrade.

Noćnu tišinu tog dana prekinuo je jezivi prizor koji je zauvijek ostao urezan u sjećanju stanara.

Samo pet dana kasnije, večeras nova tragedija potresla je naselje Odmut.

Ženska osoba, inicijala E.H., rođena 1978. godine, skočila je sa petog sprata zgrade u ulici Bulevar Ezhera Eze Arnautovića i preminula na mjestu.

Kako saznaje portal 072info, riječ je o Edini Hrvić (47), bivšoj medicinskoj sestri Kantonalne bolnice Zenica.

Hrvić je jutros otpuštena iz Kantonalne bolnice Zenica gdje je bila hospitalizirana na Odjelu psihijatrije.

Pripadnici MUP-a ZDK odmah su stigli na lice mjesta, a istraga još traje.

Dvije smrti. Dva skoka u prazninu. Dva života ugašena na gotovo isti način. I jedno teško pitanje koje ostaje da odzvanja ulicama Zenice: Šta to tjera ljude da izaberu smrt kao izlaz?

Očevidci i komšije oba slučaja kažu da ništa nije ukazivalo na ovakvu tragediju.

Nema pisma. Nema oproštaja. Samo muk, nevjerica i pitanje: Jesmo li mogli nešto primijetiti, uraditi, spriječiti?

U vremenu kada je psihička bol nevidljiva, a depresija često pogrešno shvaćena kao “trenutna slabost”, mnogi se bore u tišini. Mentalno zdravlje je tema o kojoj se i dalje govori šapatom – sve dok ne bude kasno.

A kad se tragedija dogodi, ostaju suze, prazna pitanja i tišina koja guši.

Ove dvije smrti moraju biti poziv na buđenje. Kao društvo, kao zajednica, moramo naučiti prepoznati znakove psihičke patnje, razgovarati bez osuđivanja, slušati bez predrasuda i pružiti ruku pomoći.

Zenica je danas zanijemila. Ali ne smijemo šutjeti pred ovakvom boli.

Ako vi ili neko vama blizak ima suicidalne misli, potražite pomoć.

Postoje stručnjaci, organizacije i ljudi koji su spremni saslušati i pomoći. Život jeste težak, ali vrijedan borbe. A pomoć – postoji.

Ne okrećimo glavu. Budimo tu jedni za druge. Ponekad i samo jedno pitanje: “Jesi li dobro?” može spasiti život.