Hana i Lea bile su zajedno kad je počeo masakr u školi: Monstrum im presudio ispred učionice

Petnaestogodišnja djevojčica Hana, porijeklom iz BiH, bila je jedna od prvih žrtava monstruma iz Graca (Graz), koji je u utorak ove sedmice upao u srednju školu i ubio deset ljudi, a na kraju sebi presudio u toaletu.

Artur A. (21) je djevojčicu ubio ispred učionice u kojoj je tog dana trebalo da održi prezentaciju.

Kako kažu istražitelji, Hana je ubijena među prvima, a u trenutku napada je bila ispred svoje učionice, sa drugaricom Leom, porijeklom sa Kosova, sa kojom je trebalo da održi prezentaciju, piše Bild.

Sabahudin ef. Hašić, imam džemata “Bošnjak” u Gracu rekao je da je u bliskom kontatku sa Haninom porodicom od pucnjave.

– Slomljeni su, kao i cijela naša zajednica. Ovaj čin je jednostavno neshvatljiv – rekao je ef. Hašić.

Hana je pohađala peti razred srednje škole, a maturu je trebalo da polaže za tri godine. Željela je studirati medicinu.

– Predavao sam joj vjeronauku u osnovnoj školi. Bila je puna radosti, nikad lošeg raspoloženja. Bila je zrak sunca, uvIJek uslužna i veoma će mi nedostajati – dodao je Sabahudin koji napominje da djevojčica ima korijene iz BiH i da je igrala folklor u zajednici.

Oglasio se daidža

– Bila je moje dijete, ne samo sestričina. Rajski cvijet. Ne mogu vjerovati da je više nema – tim riječima započinje svoju emotivnu ispovijest Ilhad Kendić, daidža 15-godišnje Hane A., djevojčice porijeklom iz Cazina koja je tragično stradala u krvavom napadu u Gracu.

Ilhad je vijest o tragediji primio dok je bio na Viru. U početku nije znao šta se tačno dogodilo, samo da je nešto strašno. Kad je čuo da je među ubijenima i Hana, svet mu se srušio.

– Kad sam čuo vijesti, zvao sam je odmah, ali se nije javljala. Samo tišina. Srce mi je puklo. Taj trenutak nikada neću zaboraviti – govori Ilhad za 24sata.

On s porodicom živi u Mariboru, ali je svakodnevno bio u kontaktu s Hanom, makar porukom, koja je s porodicom i starijim bratom živjela u Gracu.

– To mi je bilo dovoljno. Nije bila samo dijete moje sestre, bila je kao moje vlastito. Ona je odrasla s mojom djecom – govori Ilhad jedva susprežući suze.

– Bila je povučena, tiha, nevjerojatno dobra i pažljiva. Bila je dijete kakvo svaki roditelj može poželjeti. Poštovala je starije, voljela školu, uvijek je bila uz majku. Nikome nije smetala, svima je bila draga. Zato ju je i Bog uzeo. Bila je prečista za ovaj svijet – govori Ilhad.