Kockao i opijao se, pa umro u siromaštvu: Priča Tome Zdravkovića nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Toma Zdravković je rođen 1938. godine u Aleksincu, u siromašnoj porodici. Pjevač tokom odrastanja nije imao mnogo toga u životu – osim duše punu osjećanja koje je pretvorio u stihove.

U kafani je pronašao svoju prvu publiku i prvo razumijevanje, a zatim se dogodilo sudbonosno upoznavanje sa Silvanom Armenulić. Ona je prepoznala njegov talent i otvorila mu vrata svijeta muzike.

Bježao je u alkohol i kocku. Iako je bio velika zvijezda, nikada to nije bio u pravom smislu. Nije nosio skupa odijela, nije se vozio u limuzinama, već je često išao pješke. Bio je svoj, ranjiv, nježan, boem. Većina njegovih pjesama bila je autobiografska, prožeta emocijama i kafanskim duhom, često o neuzvraćenim ljubavima i boli.

Toma Zdravković i Halid Bešlić. Platforma X

Toma je često birao kocku kao bijeg od stvarnosti, te isticao da nikada nije pio zato što voli alkohol.

– U tim krugovima kažu da sam najveća ovca koja se rodila za kocku. Jedne noći dobio sam oko 80 hiljada maraka (oko 40.000 eura) i iduće ih sve izgubio – pričao je svojevremeno.

Do 1972. godine uspio je potrošiti sav zarađeni novac i seli se u Ameriku, potom u Kanadu, gdje se u Torontu oženio posljednji, četvrti put, te uz kćer dobio sina Aleksandra.

Toma i Silvana. Platforma X

Kada se vratio iz Kanade, gdje je neko vrijeme živio, ponovo je osvojio publiku. Dom sindikata u Beogradu bio je pun 20 večeri zaredom – ljudi su dolazili da čuju njega, ne samo pjevača, već čovjeka koji je preživio sve ono o čemu pjeva. Iako mu je zdravlje već bilo narušeno, nije odustajao od pjesme.

Toma Zdravković sa Šabanom Šaulićem. Platforma X

Umro je 30. septembra 1991. godine, siromašan, tiho, bez pompe. Iza njega nije ostalo bogatstvo, ali je nešto mnogo vrednije – pjesma, stihovi i glas koji se ne zaboravljaju.