Edin Gabeljić u petak ispraća oca Rifeta: “Na rastanku mi je dao igračku, vidio sam suze u njegovim očima”

Svaki dolazak u Memorijalni centar u Potočarima Edin Gabeljić doživi na poseban način i s emocijama koje je teško opisati. Sve dosadašnje bile su teške, ali će kolektivna dženaza 11. jula ove godine biti najteža do sada. Edin će u petak u kabur spustiti tabut s kostima babe Rifeta, kojeg je posljednji put vidio kao sedmogodišnji dječak, a čijih se suza u očima na rastanku i danas jasno sjeća.

Slušamo mater

– Tek sam bio završio prvi razred, ali mnogo toga sam se sjećao do silaska u Potočare. Tokom tih nekoliko dana doživljavali smo razne strahote i traume, pa sam neka sjećanja o njemu izgubio, ali sjećam se trenutaka rastanka u šumi. Prišao mi je i poklonio mi neku igračkicu. Materi je rekao da pazi djecu, a nama da budemo dobri i slušamo mater. Vidio sam mu suze u očima i počeo sam i ja plakati – opisao nam je Edin rastanak s ocem Rifetom prije 30 godina.  

Posljednji put su se vidjeli u šumi iznad Potočara, nakon pada Srebrenice. Edin je s majkom Najlom i bratom Elvidom, nakon pedesetak kilometara pješačenja, došao u Potočare.

– Neke slike ne mogu zaboraviti. Bili smo u tom kampu, gdje nas je dušman Mladić tješio, dijelio čokoladice i obećavao da nikome neće faliti dlaka s glave. Međutim, sve mi je bilo jasno kad sam krenuo da uđem u autobus za deportaciju. Vidio sam ženu kojoj uzimaju bebu iz naručja, bacaju je od asfalt i glava djetetu puca. Kao dječačić sam bio svjestan da nam se ne piše dobro – sjeća se Edin.  

Babine kosti

Dva i po mjeseca poslije, nakon što su se po izlasku na slobodnu teritoriju privremeno smjestili u Tuzli, za babinu sudbinu saznao je od tetića, koji je bio s njim. Zarobljeni su kod Han Pijeska.

– Tetić je razmijenjen uz posredovanje UNHCR-a, jer je imao 15-16 godina. Uhapšeni su u Han Pijesku od nekog šumara. Odveli su ih u Policijsku stanicu gdje su ih ispitivali ko je nosio neku pušku, imali su neki karabin. Tetića su nekoliko puta udarili, a onda je moj otac priznao da je imao tu pušku. Tu su ih razdvojili. Prije 3-4 sedmice su me kontaktirali iz Komemorativnog centra u Tuzli. Babine kosti su pronašli na Vučjoj planini kod Han Pijeska. Bio je sam u toj grobnici, zamotan u neku ceradu i sve kosti iz te cerade su dovezene u Memorijalni centar. Doktor je siguran da pripadaju njemu – kaže Gabeljić.