Novcem Sarajlija će se obnoviti kuća bivših vojnika VRS: Bandić oštro kritikovao Uredbu KS

Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i član Predsjedništva Stranke za Bosnu i Hercegovinu, oglasio se povodom Uredbe koju je donijela kantonalna Vlada, a kojom se omogućava da se sredstvima građana Sarajeva finansira obnova kuća bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske – iste one vojske koja je godinama opsjedala i rušila glavni grad.

U obraćanju je naglasio da ova odluka predstavlja ozbiljan moralni udarac za sve one koji su branili Sarajevo: „Ima li kraja ponižavanju ljudi koji su branili ovaj grad?

Građani koji politiku posmatraju sa strane često ne vide stvarne razlike među političkim akterima. Na prvi pogled, sve im to izgleda isto. Međutim, ono što većina previđa jesu vrijednosne razlike, one koje određuju prioritete, pravac i dubinu političkih odluka.“

Bandić kaže da je dugo vjerovao kako svi politički akteri dijele zajednički cilj – napredak Sarajeva i cijele BiH. Međutim, nakon što je pročitao Uredbu o dopuni Uredbe o načinu ostvarivanja pomoći za održivi povratak, objavljenu 13. juna 2024. u Službenim novinama KS, shvatio je da među njima postoje suštinske razlike u odnosu prema agresiji i njenim posljedicama.

„Donedavno sam vjerovao da svi mi koji politički djelujemo u Kantonu Sarajevo, uprkos različitim pristupima, dijelimo zajednički cilj: razvoj Sarajeva kao temelja napretka cijele Bosne i Hercegovine. No, nakon što mi je u ruke došla Uredba o dopuni Uredbe o načinu ostvarivanja pomoći za održivi povratak, objavljena u Službenim novinama KS 13.6.2024, shvatio sam da među nama postoje nepremostive vrijednosne razlike, posebno kada je riječ o odnosu prema agresiji na Bosnu i Hercegovinu i tretmanu njenih žrtava i počinilaca.“

Oni koji su po naređenju napustili grad 1992. godine i prešli u tadašnju „Srpsku Republiku“ sada ostvaruju pravo na pomoć, iako su, kako navodi Bandić, mnogi dobrovoljno prešli na stranu agresora.

„Da se ne lažemo, većina njih nije bila protjerana, dobrovoljno su se pridružili Karadžićevim jedinicama koje su četiri godine granatirale i ubijale Sarajevo. Njihov izbor tada bio je jasan, izabrali su mržnju i oružje protiv svojih komšija i protiv sopstvene države.“

Bandić podsjeća na razmjere stradanja tokom opsade, uključujući podatke o hiljadama ubijenih civila i djece, a zatim postavlja pitanje: kako je moguće da isti ljudi danas dobijaju pomoć, dok preživjeli branioci Sarajeva ne mogu ostvariti ista prava jer nikada nisu napustili grad?

„I sada, trideset godina kasnije, ti isti ljudi dobijaju novac za obnovu privatne imovine iz budžeta Kantona Sarajevo dok branitelji ovog grada, oni koji su ostali, preživjeli pakao i odbranili Sarajevo, ne mogu ostvariti ista prava, jer nikada nisu napustili grad. Može li iko da pojmi da Bošnjak koji je do rata živio na Ilidži, a 1992. bio protjeran ili pobjegao spašavajući živu glavu u Hrasnicu, danas nema status povratnika i ne može ostvariti pravo na održivi povratak?“

Dodaje i da osoba koja je protjerana unutar iste općine, recimo sa Grbavice u Pofaliće, nema nikakvo pravo, dok oni koji su rat proveli na strani VRS-a sada imaju pravo na podršku.

„Ovakvo pravo do sredine 2024. godine, bilo je nezamislivo!“

Za Bandića, ova Uredba predstavlja institucionalizaciju nepravde, izopačenje pojma pravde i izdaju žrtava. Posebno se osvrće na apsurdnu činjenicu da građani Sarajeva finansiraju bivše agresore, dok nedostaje novca za temeljne potrebe društva.

„Zaista, jedan apsurd bez presedana, nepravda i potpuni moralni sunovrat vlasti sa štokholmskim sindromom. Građani Sarajeva će sada svojim novcem finansirati obnovu kuća nekadašnjih pripadnika Vojske RS-a, dok nemamo sredstava za cjeloživotno obrazovanje djece u Mjedenici, nemamo novca za izvršenje sudskih presuda, nemamo za dženaze umrlih pripadnika ARBiH, nemamo ni za stipendiranje uspješnih mladih iz Fonda ‘Ikre’.“

Za kraj, Bandić poručuje da je ovakva politika poraz svih vrijednosti na kojima bi BiH trebala počivati:

„Ovo je poraz etike, morala, pravde i zdravog razuma. Poraz koji je počeo onog trenutka kada je sarajevska ‘fina gradska raja’ – kako današnja vlast Trojke sebi tepa – prihvatila velikosrpsku i velikohrvatsku naraciju relativizacije zločina, onu opasnu, toksičnu rečenicu: ‘Svi smo isti.’ E, nismo. Niti ćemo ikada biti.“

Zaključno, podsjeća na riječi rahmetli Avde Sidrana, ističući da su danas postale bolna realnost.

„Zato je rahmetli Avdo Sidran bio potpuno u pravu kada je rekao: ‘U nama Bosancima, Bošnjacima, pa ako hoćeš još uže, Sarajlijama, ima jedan stepen strahovite infantilne naivnosti. Idiotske!’ Zahvaljujući današnjoj vlasti i njenim ‘proračunatim kompromisima’, Sidranove riječi više nisu pjesnička, gorka opaska na naše ‘zlatne ribice’, već su surova dijagnoza društva koje gazi vlastitu prošlost i prodaje svoju budućnost. I sve dok je tako, nema nam selameta…“