Zašto je termin “ljudska prava” još uvijek u upotrebi dok Izrael djecu Gaze izgladnjuje do smrti

U bjesomučnom istrebljenju Palestinaca u Gazi koje provodi izraelska vojska u vodu padaju sve deklaracije, konvencije i cijeli set definicija o zaštiti života, ljudskim pravima i slobodama.

Svijet je nakon 1945. godine radio na izgradnji institucija, pravnih normi i postulata koje su trebale činiti temelje na kojima države počivaju, zaštititi narode i države od zločinačkih ideologija, agresija, genocida i različitih oblika uzurpacije i nasilja. Svijet je obrazovao generacije o vrijednostima uspostavljenog poretka, a kako se zlo iz fašističke Njemačke više nikada ne bi ponovilo.

I mada je bezbroj puta rečeno “nikad više”, svijet je naučio da se zlo vraća i ponavlja u različitim oblicima. Kada se dešavao genocid u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici svijet je šutio, tako glasno šutio.

A mogao je i morao reagovati. Taj svijet danas dolazi u Srebrenicu, na 30. godišnjicu od genocida u tom gradu i poručuje: “Pogriješili smo, nismo reagovali, a trebali smo. Snosimo odgovornost”.

To su bile poruke koje su izrazito dominirale u obraćanjima ove godine u Potočarima. Reklo bi se da se države, koje se smatraju odgovornima kaju i prihvataju odgovornost.

No, kasno li je za to. Kasno dok je preko 8.000 muškaraca ubijeno, od čega se još po primarnim, sekundarnim i tercijarnim grobnicama nalaze posmrtni ostaci više od njih 2.000.

I neko zna gdje se nalaze te grobnice, ali šuti. Šta majke Srebrenice danas imaju od kajanja Njemačke, Nizozemske , Amerike i svakoga drugog, kada njihove djece i muževa više nema.

Danas, kada je i nakon Srebrenice rečeno milion puta “nikad više”, svijet u prijenosu uživo posmatra doslovno istrebljenje stanovnika Gaze. Gleda, glad, očaj, progon i patnje do smrti.

Gleda blokade koje ne dozvoljavaju dostavu humanitarne pomoći. Gleda kako djeca umiru od gladi, dok odrasli kao spas vide smrt zbog stanja u kojem se nalaze.

Nema više definicije o ljudskim pravima, o zaštiti djece, zaštiti života. Na to je svijet zaboravio dok je prepustio Izraelu da kreira novi poredak u kojem su prihvatljivi i genocid i istrebljenje i izgladnjivanje.

Hoće li taj isti svijet jednog dana posjećivati ruine Gaze i onima koji budu imali sreće da prežive ili da ne umru od gladi kaže da se kaju i da su pogriješili. Na šta su potrošene decencije izgradnje svijeta koji će braniti zlu da buja i da čini nehumane stvari?

Izgladnjivanje djece Gaze je poseban čin zločina. Jer glad nije samo fizička, već i mentalna jer onoga koji pati ujedno ga i dehumanizira te mu ostaje u sjećanju sva patnja i poniženje koje je morao proći.

Izgladnjivanje traje i može trajati desecima dana. U Gazu je nemoguće poslati novinarsku ekipu, a oni medijski radnici koji rade kao dopisnici svjetskih medijskih kuća dižu ruke od gladi, nemoći i patnje.

Pa ipak, brojni svjetski medijski bastioni, koji su globalno držali lekcije o novinarstvu, izvještavanju i objektivnosti, danas padaju na ispitima, kao što padaju i one institucije koje su uspostavljene nakon 1945. Kao što padaju i norme i deklaracije.

Stoga danas više nego ikad isprazno zvuče floskule o ljudskim pravima, zaštiti djece i kojekakvim konvencijama. Sve je palo u Gazi.