Nazadovanje umjesto napretka: Kuda ide BiH na putu ka Evropskoj uniji?

Dok su zemlje regije u posljednjim godinama postigle određeni napredak na evropskom putu, Bosna i Hercegovina se sve češće nalazi na marginama integracijskih procesa, zarobljena u sopstvenim političkim krizama, nacionalnim podjelama i institucionalnoj blokadi.

Umjesto konkretnih reformi, evropska agenda u BiH je postala talac političkih obračuna i etničkih kalkulacija.

Evropska unija je Bosni i Hercegovini u martu 2024. dodijelila status kandidata za članstvo, što je za mnoge označilo historijsku prekretnicu.

Međutim, ubrzo je postalo jasno da se očekivani reformski zamah nije dogodio.

Upozorenja iz Brisela da se napredak ne mjeri statusom, već reformama u praksi, ostala su uglavnom ignorisana.

Zemlja se suočava s blokadama u donošenju ključnih zakona, kao što su oni o sukobu interesa, sudovima, slobodi medija i borbi protiv korupcije.

EU je jasno naglasila da bez usvajanja ovih zakona ne može biti ozbiljnog otvaranja pregovora, a svaki novi dan zastoja Bosnu i Hercegovinu dodatno udaljava od evropske budućnosti.

Glavni generator stagnacije ostaje duboka politička podijeljenost između entiteta i etnonacionalnih stranaka koje sistem koriste za vlastiti opstanak.

Dok Republika Srpska prijeti otcjepljenjem i aktivno podriva institucije BiH, u Federaciji je teško formirati stabilnu vlast, a međuentitetska saradnja je gotovo nepostojeća.

Ove krize ne ostavljaju prostor za strateški rad na reformama.

Umjesto da se političari natječu u reformama i približavanju EU, oni se nadmeću u blokadama, ucjenama i podgrijavanju etničkih tenzija, koristeći evropski put kao paravan za nečinjenje.

Izostanak reformi i slaba institucionalna funkcionalnost ozbiljno narušavaju kredibilitet BiH u očima evropskih partnera.

Brisel sve više pokazuje umor od situacije u BiH, dok se zemlje koje su nekada bile iza nas – poput Albanije ili Crne Gore – sada jasno pozicioniraju kao lideri u regionu.

Za BiH, evropski put više nije pitanje samo političke volje, već opstanka.

Svaki dan kašnjenja, svaka kriza bez rješenja, svaka blokada ostavlja trajne posljedice: gubitak povjerenja građana, odlazak mladih, pad investicija i sve dublja izolacija.