“Ljudi te zaborave dok si još živ – potresna poruka koja će vas natjerati da preispitate život!”

U vremenu kada nas svakodnevica guta, a borbe za status, imetak i prolazne stvari ne prestaju, Amir Hasanović nas riječima koje bude dušu podsjeća na istinu koju svi znamo, ali nerado priznajemo – smrt je bliža od jake za vratom, piše 072info.

„Svi mi imamo trun usađenog straha od smrti, i sve činimo da zaobiđemo i pomisao na nju“, započinje Hasanović, govoreći o porukama koje su ga ovih dana dotakle – o smrti nekoliko njemu dragih i velikih insana. Iako pokušavamo potisnuti misao o smrti, ona nas neumorno podsjeća da niko nije vječan i da sve što imamo, ostaje iza nas.

Citirajući ulemu, Hasanović podsjeća kako smrt dolazi postepeno – počinje od nogu da ne možemo pobjeći, a završava na očima da bismo mogli vidjeti sve što se tada događa. „I toga dana kada preseliš s ovog dunjaluka, sunce će i dalje izaći na istoku, sijati cijeli dan i zaći na zapadu… Ljudi će i dalje živjeti svoje živote, kao da nikad nisi bio tu.“

U svojim iskrenim i emotivnim riječima, Hasanović se dotiče i žalosne stvarnosti današnjice – zavađeni rođaci, braća i sestre koji godinama ne govore zbog sitnica. A smrt neumitno dođe i pokaže koliko su te svađe bile beznačajne. I najveći ljudi, oni koji su „vedrili i oblačili“, nestali su s dunjaluka, a svijet je nastavio dalje.

„Tuga onih koji te vole biće poput vode koja isparava, da bi se s vremena na vrijeme vratila poput kiše – slične suzama iz očiju koje više ne vide blisku osobu“, piše Hasanović i postavlja pitanje: „Pa čemu se oholiš, hej čovječe? Kome? Čemu?“

U zaključku poručuje ono što rijetki sebi priznaju: „Ljudi te lahko zaborave dok si živ, a još lakše kad preseliš. Zato čini dobra djela dok još možeš. To ti je jedino što ćeš sa sobom ponijeti. Ni kuću, ni auto, ni firmu. Ništa. Samo ti i tvoja djela.“

Ove riječi nisu samo poruka – one su opomena, poziv na buđenje i podsjetnik da je smisao života u dobru koje činimo, ne u stvarima koje posjedujemo.