Turbulencije tokom leta postaju sve češće: Ovo su rute na kojima se najviše osjeti

Turbulencija, ona neugodna trešnja koju osjećamo tokom leta, dešava se desetine hiljada puta godišnje širom svijeta.

Iako većina putnika to osjeti tek kao blage udare, u težim slučajevima može izazvati ozbiljna oštećenja na avionu, privremeni gubitak kontrole i povrede.

Prema podacima Nacionalnog odbora za sigurnost saobraćaja SAD, u periodu od 2009. do 2024. godine više od 200 osoba ozbiljno je povrijeđeno zbog turbulencije.

Dobra vijest je da su smrtni slučajevi rijetki, a vezivanje pojasa gotovo uvijek sprječava teže povrede. Loša vijest? Turbulencije postaju sve češće i sve gore kako se planeta zagrijava.

Prema podacima Turbli, web stranice specijalizovane za prognozu turbulencije, najturbulentnija ruta na svijetu je ona između Mendoze u Argentini i Santiaga u Čileu.

Ova 190 kilometara duga ruta prelazi preko veličanstvenih, ali nemilosrdnih Anda – najdužeg planinskog lanca na svijetu.

Planine, kako pojašnjava Ignacio Gallego Marcos, osnivač Turblija i stručnjak za računalnu dinamiku fluida, djeluju kao ogromne prepreke koje mijenjaju tok vazduha i stvaraju zračne valove koji mogu putovati stotinama kilometara.

Kada se ti valovi “slome”, dolazi do snažnih turbulencija, sličnih onima koje nastaju kada se okeanski valovi razbijaju o obalu.

Većina najturbulentnijih ruta prolazi upravo preko planinskih lanaca poput Anda i Himalaja.

U Sjedinjenim Američkim Državama najviše udara doživljavaju letovi koji prelijeću Stjenovite planine prema ili iz Denvera i Salt Lake Cityja.

U Europi, najsnažnija turbulencija bilježi se iznad Alpa, između Francuske, Italije i Švicarske.

Još opasnija je tzv. turbulencija čistog zraka, ona koja se javlja bez ikakvih vidljivih znakova, najčešće u blizini mlaznih struja jet streamova.

Ova pojava nastaje zbog naglih promjena brzine ili smjera vjetra s visinom, poznatih kao “shear winds”, i izuzetno je teško predvidiva.

Jedna od najturbulentnijih ruta u Aziji, između japanskih gradova Natori i Tokoname, redovno trpi ovu vrstu turbulencije zbog izrazito jakih mlaznih struja iznad Japana.

Jak kontrast između hladnog sibirskog zraka i toplih okeanskih struja čini ovaj region posebno pogodnim za stvaranje snažnih, stabilnih jet streamova.

Slično se dešava i na Istočnoj obali SAD-a, gdje se topli zrak iz Meksičkog zaljeva sudara s hladnim zrakom iz Kanade, naročito iznad Atlantskog okeana, jedne od najprometnijih zračnih ruta na svijetu.

Kako se klima mijenja, sve je više dokaza da se i turbulencija pojačava.

Studija iz 2023. godine pokazuje da je ozbiljna turbulencija čistog zraka iznad sjevernog Atlantika 2020. bila 55 posto češća nego 1979. godine.

Sličan porast – 41 posto – zabilježen je i iznad kontinentalnog dijela SAD-a.

Predviđanja iz 2017. godine govore da bi se turbulencije dovoljno jake da izazovu povrede mogle udvostručiti, pa čak i utrostručiti do kraja stoljeća.

Još jedan opasan izvor turbulencije su oluje i kumulonimbusi, visoki oblaci koji se često javljaju u tropskim krajevima.

Ove vertikalne kretnje zraka mogu biti nagle i ekstremne, a iako ih piloti uglavnom izbjegavaju pomoću radara, ponekad se oluje pojave neočekivano ili se razviju brže nego što meteorološki sistemi mogu detektovati.

I pored svega, stručnjaci naglašavaju da je letenje i dalje najsigurniji oblik prevoza.

Avioni su konstruisani da izdrže i najjače turbulencije, a najvažnija stvar koju putnici mogu učiniti jeste – ostati vezani sigurnosnim pojasom tokom cijelog leta.

“Naše razumijevanje turbulencije se poboljšava. Danas možemo tačno prognozirati oko 75 posto turbulencija”, kaže Joana Medeiros, istraživačica meteorologije na Univerzitetu u Readingu.

Ipak, kako globalno zagrijavanje mijenja atmosferu, a avionski saobraćaj nastavlja da raste, jasno je da će neki od najprometnijih pravaca na planeti postati znatno “neravniji”.

Savjet za putnike: Bez obzira na to da li je znak za pojas upaljen – uvijek budite vezani tokom leta.

To je najjednostavniji način da ostanete sigurni čak i tokom neočekivanih udara.