Djeca s teškoćama u razvoju u ZDK školsku godinu dočekuju bez podrške asistenata

Zabrinuti roditelji – građani poslali su medijima anonimno saopštenje u vezi problema djece s teškoćama u razvoju u Zeničko-dobojskom kantonu, koja školsku godinu počinju bez podrške asistenata u nastavi.

Ministarstvo obrazovanja ZDK ponovo zakida djeci s teškoćama u razvoju pravo na obrazovanje – školsku godinu počinju bez asistenata, nastavnici upozoravaju da su asistenti nezamjenjivi za inkluzivnu nastavu, a roditelji najavljuju proteste.

U nastavku donosimo detaljan pregled situacije, uključujući izjave nastavnika i roditelja, te apel na Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK.

Nemogućnost realizacije nastave

Nova školska godina u Zeničko-dobojskom kantonu počinje u atmosferi veselja za većinu učenika, ali djeca s teškoćama u razvoju i njihove porodice ponovo su suočeni s ozbiljnim problemima. Naime, mnogi od njih ostaju bez podrške asistenata u nastavi, iako je ta podrška ključna za njihovo uključivanje u obrazovni proces.

Bez asistenata, nastavnici su stavljeni u nemoguću poziciju. Nije realno da jedan učitelj ili nastavnik paralelno vodi cijeli razred i pruža individualnu podršku učeniku kojem je potrebna stalna asistencija. Posljedice snose svi – i djeca s teškoćama, i njihovi vršnjaci – jer se nastava usporava, fragmentira i gubi svoj kvalitet. 

U takvim okolnostima, realno je govoriti da će za značajan broj djece nastavni proces biti nemoguć za realizaciju. 

Učenik kojem je potrebna pomoć pri kretanju, komunikaciji ili izvršavanju osnovnih zadataka ne može pratiti nastavu bez stručne podrške. Time se djeca s teškoćama u razvoju nepravedno ostavljaju na marginama obrazovnog sistema.

Jedna majka iz Zenice navodi: „Zahvalni smo pedagozima, psiholozima i defektolozima, jer rade ogroman posao. Ali oni ne mogu biti uz našu djecu na časovima. Moje dijete je treći razred i bez asistenta ne može ni započeti čas. Dok se druga djeca bave nastavnim sadržajem, on ostaje po strani. Kao roditelj, osjećam se bespomoćno jer mu je zakinuto pravo koje mu pripada.“

Stručni saradnici nisu zamjena za asistente

Istina je da pojedine škole raspolažu stručnim saradnicima poput psihologa i defektologa, dok sve škole raspolažu stručnim saradnicima pedagozima. Međutim, njihova uloga ne može biti zamjena za asistente u nastavi. Broj djece koja zahtijevaju svakodnevnu asistenciju višestruko je veći nego što ovi stručnjaci mogu pokriti. Oni već imaju jasno definisane profesionalne zadatke i često su preopterećeni i bez dodatnog nametanja odgovornosti koje ne mogu kvalitetno ispuniti.

Nastavnica jedne osnovne škole dodaje: „Mi pedagoge, psihologe i defektologe trebamo u njihovoj primarnoj ulozi. Oni ne mogu biti na času. Ne možemo ih opterećivati poslovima koji nisu njihovi, jer to znači da ni svoju osnovnu dužnost ne bi mogli obavljati kvalitetno. I oni i asistenti su nezamjenjivi – svako u svojoj ulozi. Jedni bez drugih ne mogu i njihove se uloge ne smiju miješati.“

Odgovornost Ministarstva obrazovanja ZDK

Najveću odgovornost za ovakvo stanje snosi Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK (MONKS). Upravo to ministarstvo donosi odluke, kreira pravilnike i osigurava sredstva. Kada se u tim procesima kasni, prolongira ili odbija angažman asistenata, posljedice trpe djeca, roditelji i škole.

Kakvo je to obrazovanje u kojem se od najranjivije djece očekuje da se snađu sama? Kakvo je to društvo koje roditeljima poručuje da njihova djeca mogu biti samo posmatrači, a ne ravnopravni učesnici nastavnog procesa?

Spremnost na proteste

Nezadovoljstvo roditelja prelazi granice strpljenja. Sve je više onih koji poručuju da će, ukoliko se problem ne riješi hitno, biti primorani izaći na ulice i organizovati masovne protesteispred resornog ministarstva i Vlade ZDK.

Jedan od roditelja naglašava: „Ako se ova situacija ne promijeni odmah, nemamo drugog izbora nego protestima tražiti ono što zakonski pripada našoj djeci. Nećemo mirno gledati kako se njihova prava gaze.“

Kršenje osnovnih prava i međunarodnih konvencija

Pravo na obrazovanje djece s teškoćama u razvoju jasno je definisano u Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala. Također, Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju Federacije BiH garantuje svakom djetetu jednako pravo na obrazovanje bez diskriminacije.

Kada MONKS ZDK svojim odlukama i nečinjenjem uskraćuje djeci asistente u nastavi, ne krši se samo moralna obaveza društva, već i međunarodni i domaći pravni akti. To znači da se radi o direktnom kršenju zakona i konvencija koje obavezuju državu i sve njene institucije.

Potreba za hitnim rješenjem

Djeca s teškoćama u razvoju nisu brojke u budžetu ni fusnote u izvještajima. Ona su učenici sa jednakim pravom na obrazovanje, podršku i dostojanstvo.

Asistenti u nastavi nisu luksuz, već osnovni preduslov za inkluzivno obrazovanje i normalno funkcionisanje nastave. Bez njih, škola prestaje biti prostor jednakih šansi, a postaje sistem isključivanja i diskriminacije.

Zeničko-dobojski kanton zaslužuje obrazovni sistem koji poštuje svako dijete. Djeca i roditelji ne mogu čekati političke kalkulacije i administrativne izgovore. Oni trebaju podršku – odmah.

Vrijeme je da MONKS ZDK prestane ignorisati svoje obaveze i da hitno obezbijedi asistente. Sve drugo znači svjesno kršenje prava djece i dodatno urušavanje obrazovnog sistema u kantonu.