Plaćanje kešom uskoro izumire? – Digitalno plaćanje se probija kao prva opcija

Narativi o “smrti keša” traju godinama, ali 2025. slika je nijansiranija: gotovina nigdje nije potpuno nestala, no u sve većem broju zemalja postaje sporedna – a digitalna plaćanja probijaju se kao prva opcija.

Globalno, broj bezgotovinskih plaćanja i dalje snažno raste, a naročito skaču “brzi” transferi i e-novac. Pregled tržišta bilježi kontinuirani pad korištenja gotovine kroz pokazatelje poput podizanja sa bankomata, uz ubrzan rast transfera i e-novca.

U eurozoni se preferencije potrošača pomjeraju: 2024. je 55 posto građana izjavilo da u trgovini radije plaća karticama ili drugim bezgotovinskim sredstvima, dok većina i dalje želi da gotovina ostane dostupna kao opcija.

U SAD-u, “Dnevnik načina plaćanja” Federalnih rezervi pokazuje da je udio gotovine 2024. pao na 14 posto svih transakcija, pri čemu kartice čine oko dvije trećine po broju plaćanja.

Zemlje s razvijenim real-time infrastrukturama i mobilnim novčanicima ušle su u zrelu fazu ekonomija sa malom upotrebom gotovine; druge su u tranziciji; a dio tržišta ostaje “keš-intenzivan”. U eurozoni keš je i dalje najčešći način plaćanja po broju transakcija, ali mu udio ubrzano klizi.

Švedska je praktično “digital-first”, tek jedna od deset kupovina u prodavnici plaća se gotovinom, iako su vlasti zadržale naglasak na otpornosti i dostupnosti keša.

Kartice ostaju dominantne u trgovini i online. U SAD-u drže oko 2/3 plaćanja po broju; u eurozoni su prvi izbor u preferencijama.

Mobilni novčanici i QR: Kina je masovno “mobile-first”. Instant plaćanja: Pix je nacionalni fenomen u Brazilu; Indija kroz UPI ruši rekorde, a EU je usvojila Regulativu o instant plaćanjima koja obavezuje banke da ih ponude 24/7.

U procesu, generalno, prednjače nordijske zemlje: najmanji udio keša, visoka penetracija kartica i mobilnih rješenja; infrastruktura i zakonske mjere ipak čuvaju “cash fallback”. Kina ima najdublju integraciju mobilnih novčanika u svakodnevicu.

Indija i Brazil su globalni lideri real-time plaćanja s ogromnim brojevima i snažnim utjecajem na finansijsku uključenost i troškove za trgovce. Glavne prednosti digitalnih plaćanja su udobnost i brzina, niži trošak za trgovce, bolja evidencija i borba protiv sive ekonomije.

Ipak, proces sa sobom nosi i brojne izazove, kao što su privatnost i nadzor, digitalna isključenost, operativni rizik i otpornost, tržišna koncentracija i naknade, te geopolitičke napetosti oko domaćih platnih mreža.

Švedska i Australija eksplicitno naglašavaju da keš mora ostati dostupan za krize. Kratak odgovor: ne uskoro.

Iako je udio gotovine u mnogim zemljama pao na jednocifrene ili niske dvocifrene nivoe, većina stanovništva i dalje želi da keš postoji kao opcija. Prognoze govore da će pad trajati, ali ne linearno i ne svuda jednako; globalna upotreba keša je 2024. bila oko 80 posto nivoa iz 2019. i opada oko 4 posto godišnje.

Čak i u “najdigitalnijim” zemljama, gotovina ostaje strateška rezerva i socijalna sigurnosna mreža. U praksi, “funkcionalna bezgotovinost” mogla bi postati norma u mnogim razvijenim ekonomijama do kraja ove decenije, dok će globalno keš opstati i u 2030-im zbog strukture dohotka, infrastrukture i navika.

Dakle, digitalno plaćanje pobjeđuje u praktičnosti i cijeni; keš gubi tlo, ali ostaje ključan za otpornost i inkluziju. Umjesto “smrti keša”, izvjesniji je dugi zalazak: sve rjeđa upotreba, uz regulatornu zaštitu dostupnosti.