BiH traži radnike, statistika kaže da imamo nezaposlene: Gdje “puca” tržište rada?

Poslodavci u Bosni i Hercegovini danas procjenjuju manjak između 30.000 i 40.000 radnika, dok evidencije bilježe više od 310.000 registrovanih nezaposlenih. Raskorak je očit: najveća potražnja je u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, uslugama, hotelijerstvu, ugostiteljstvu i trgovini, a domaća radna snaga sve teže popunjava ta mjesta.Država pokušava balansirati potrebu za strancima i zaštitu domaćih radnika kroz dvije poluge: godišnje kvote i „test tržišta rada“ prije izdavanja radne dozvole. Kvote definišu zavodi za zapošljavanje u dogovoru s poslodavcima i sindikatima, a test provjerava ima li domaćih kandidata za prijavljeno radno mjesto.U 2024. godini izdato je 5.798 važećih radnih dozvola za strane državljane, što je porast od 26,4% u odnosu na 2023. Najviše dozvola izdato je u Federaciji BiH 3.190; +38,6%, zatim u Republici Srpskoj 2.109; +7,1% i Brčko distriktu 499; gotovo +58%.Najzastupljeniji su radnici iz Turske 785 dozvola; 13,5%, Nepala 757; 13,1% i Srbije 692; 11,9%, a snažan rast dolazaka bilježe Indija 660; 11,4% i Bangladeš 486; 8,4%. Trend jasno pokazuje oslanjanje na uvoz radne snage u sektorima s najvećim deficitom – gradilišta, proizvodne hale i usluge.Paralelno, Federacija kroz program „Obuka za tržište rada“ pokušava aktivirati domaće nezaposlene. Tokom 2024. u obuke je ušlo 1.363 osoba, a u prvih osam mjeseci ove godine dodatnih 1.129. Najviše aplikanata dolazi sa srednjom stručnom spremom 1.324 u 2024.Ipak, struktura interesovanja otkriva nesklad: najtraženije obuke prošle godine bile su za administrativne poslove 527 polaznika i kozmetičke usluge 451, dok su ove godine dominirali kozmetički tretmani 511, administrativni poslovi 312 i strani jezici 70.Iz ovih brojki iščitava se ključni problem: poslodavci traže zanate, majstore i operativce u „plavim“ zanimanjima, a obuke i sklonosti dijela nezaposlenih gravitiraju ka administraciji i uslugama s nižom potražnjom u realnoj ekonomiji. Dodaju li se ovome regionalne razlike, uslovi rada i plate u deficitarnim profesijama, te dugotrajna nezaposlenost dijela populacije, postaje jasnije zašto se istovremeno bilježe i manjak radnika i stotine hiljada prijavljenih bez posla.Kriza kadrova neće se riješiti jednim potezom. Brže usklađivanje obuka s realnim potražnjama, jača podrška prekvalifikacijama za deficitarna zanimanja, ciljane mjere mobilnosti radne snage unutar zemlje i unapređenje uslova rada u najtraženijim sektorima mogli bi smanjiti pritisak na uvoz radnika.U suprotnom, BiH će i dalje uvoziti sve više radne snage, dok će domaći nezaposleni ostajati „zarobljeni“ u profesijama za koje tržište – jednostavno – nema dovoljno posla.