Moglo bi se dogoditi da opozicija neće uopće imati kandidata za predsjednika RS!?

Opozicija u RS je na ivici konačne odluke da uopće ne izađe na izbore za predsjednika Republike Srpske, zakazane za oktobar 2025. godine. Obzirom da su Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) stigli zahtjevi iz SDS-a i Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, kao i SNSD-a, jasno je da interes za prijevremene izbore postoji.

Ali opozicija može uspjeti samo jedinstvena i sa jakim kandidatom koji će izaći na megdan SNSD-ovom kandidatu. Iako su još donedavno pojedini opozicioni lideri poput Igora Crnatka otvoreno pozivali da se iskoristi prilika i osvoji mjesto predsjednika Republike, a Nebojša Vukanović javno odbijao prijedloge da on bude kandidat dok ne vidi da li će SDS dati svoje ime, sada se situacija dramatično promijenila.

Opozicija u RS ima uvid u rezultate više ciklusa istraživanja javnog mnijenja u RS koji uprkos svemu pokazuju da politiku koju vodi SNSD građani tog entiteta podržavaju. Toga se možda i pribojavaju u SDS-u, Listi za pravdu i red, PDP-u… Jer, jednom neko mudar reče “kad u Sarajevu hvale nekog političara iz RS, njemu rapidno opada podrška”.

Svjesni su u opozicionim strankama da su im šanse protiv SNSD-ovog kandidata upitne, pogotovo ako se ne ujedine i svi zdušno podrže jednog kandidata za predsjednika RS. Koliko je očekivati da za isti stol ponovo sjednu Jelena Trivić i naprimjer Draško Stanivuković? Ili Stanivuković i Vukanović?

A to, opoziciji u RS koja samo složna i jaka može pobijediti SNSD Milorada Dodika, nikako ne bi išlo u prilog jer za tri mjeseca BiH ulazi u izbornu godinu – 2026. Shvatajući da bi potencijalni poraz dodatno oslabio njihove redove i demotivisao biračko tijelo, opozicioni lideri sve ozbiljnije razmatraju strategiju povlačenja.

Neka demantiraju, ako su ovi navodi netačni. Prema saznanjima našeg portala iz više izvora bliskih opozicionim vrhovima stranaka u RS, veoma je blizu odluka da se zajednički ne učestvuje na predsjedničkim izborima, što bi bio prvi slučaj u višepartijskoj historiji RS da opozicija potpuno odustane od borbe za najvišu funkciju u ovom entitetu.

Veliku pažnju javnosti izazivaju događaji u SNSD-u. Koga će predložiti za kandidata? SNSD je ranije zauzeo oštar stav prema prijevremenim izborima, najavljujući potpuni bojkot.

Posljednja sjednica NSRS je pokazala da to nije baš tako. Kakogod, jedno je jasno ko se nadao da će SNSD olakšati posao svojim protivnicima tako što bi dozvolio da se stvori slika o konfliktnosti, izolaciji ili rigidnosti, grdno se prevario.

Milorad Dodik je politiku bistrio s mnogo jačim igračima od, uz dužno poštovanje, aktuelnog sastava opozicije. Još jedna stvar – SNSD se suočava sa teškom dilemom: moraju da “progutaju” jednu od dvije političke žabe.

Prva – da ostanu dosljedni ranijim najavama bojkota i zadrže tvrdu liniju prkosa, ali uz rizik da prepuste politički teren koji bi opozicija preuzela na izborima. Druga – da se ponašaju racionalno, modifikuju strategiju i prihvate učešće, pokazujući da znaju da prepoznaju trenutak.

Upravo ta druga opcija, prilagođavanje promijenjenim okolnostima, djeluje izvjesnije. Na njihovoj strani je višedecenijsko iskustvo. Također, glasovi Bošnjaka u RS bi mogli donijeti određenu prevagu.

Ali bez jednog jakog kandidata, opozicija teško da ima šanse. Opozicija u RS je na ivici konačne odluke da uopće ne izađe na izbore za predsjednika Republike Srpske, zakazane za oktobar 2025. godine.

Obzirom da su Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) stigli zahtjevi iz SDS-a i Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, kao i SNSD-a, jasno je da interes za prijevremene izbore postoji. Ali opozicija može uspjeti samo jedinstvena i sa jakim kandidatom koji će izaći na megdan SNSD-ovom kandidatu.

Iako su još donedavno pojedini opozicioni lideri poput Igora Crnatka otvoreno pozivali da se iskoristi prilika i osvoji mjesto predsjednika Republike, a Nebojša Vukanović javno odbijao prijedloge da on bude kandidat dok ne vidi da li će SDS dati svoje ime, sada se situacija dramatično promijenila. Opozicija u RS ima uvid u rezultate više ciklusa istraživanja javnog mnijenja u RS koji uprkos svemu pokazuju da politiku koju vodi SNSD građani tog entiteta podržavaju.

Toga se možda i pribojavaju u SDS-u, Listi za pravdu i red, PDP-u… Jer, jednom neko mudar reče “kad u Sarajevu hvale nekog političara iz RS, njemu rapidno opada podrška”. Svjesni su u opozicionim strankama da su im šanse protiv SNSD-ovog kandidata upitne, pogotovo ako se ne ujedine i svi zdušno podrže jednog kandidata za predsjednika RS.

Koliko je očekivati da za isti stol ponovo sjednu Jelena Trivić i naprimjer Draško Stanivuković? Ili Stanivuković i Vukanović? A to, opoziciji u RS koja samo složna i jaka može pobijediti SNSD Milorada Dodika, nikako ne bi išlo u prilog jer za tri mjeseca BiH ulazi u izbornu godinu – 2026.

Shvatajući da bi potencijalni poraz dodatno oslabio njihove redove i demotivisao biračko tijelo, opozicioni lideri sve ozbiljnije razmatraju strategiju povlačenja. Neka demantiraju, ako su ovi navodi netačni.

Prema saznanjima našeg portala iz više izvora bliskih opozicionim vrhovima stranaka u RS, veoma je blizu odluka da se zajednički ne učestvuje na predsjedničkim izborima, što bi bio prvi slučaj u višepartijskoj historiji RS da opozicija potpuno odustane od borbe za najvišu funkciju u ovom entitetu. Veliku pažnju javnosti izazivaju događaji u SNSD-u.

Koga će predložiti za kandidata? SNSD je ranije zauzeo oštar stav prema prijevremenim izborima, najavljujući potpuni bojkot. Posljednja sjednica NSRS je pokazala da to nije baš tako.

Kakogod, jedno je jasno ko se nadao da će SNSD olakšati posao svojim protivnicima tako što bi dozvolio da se stvori slika o konfliktnosti, izolaciji ili rigidnosti, grdno se prevario. Milorad Dodik je politiku bistrio s mnogo jačim igračima od, uz dužno poštovanje, aktuelnog sastava opozicije.

Još jedna stvar – SNSD se suočava sa teškom dilemom: moraju da “progutaju” jednu od dvije političke žabe. Prva – da ostanu dosljedni ranijim najavama bojkota i zadrže tvrdu liniju prkosa, ali uz rizik da prepuste politički teren koji bi opozicija preuzela na izborima.

Druga – da se ponašaju racionalno, modifikuju strategiju i prihvate učešće, pokazujući da znaju da prepoznaju trenutak. Upravo ta druga opcija, prilagođavanje promijenjenim okolnostima, djeluje izvjesnije.

Na njihovoj strani je višedecenijsko iskustvo. Također, glasovi Bošnjaka u RS bi mogli donijeti određenu prevagu. Ali bez jednog jakog kandidata, opozicija teško da ima šanse.