Jablanica i Široki Brijeg: Kada tragedija pokaže da smo svi isti ljudi“

Navršila se godina dana od nesreće u Jablanici, kada je izgubljeno 19 života. Bila je to tragedija koja nije pogodila samo jednu općinu, već cijelu Bosnu i Hercegovinu – od ljudskih sudbina do ekonomije, jer je tada mjesecima bila blokirana željeznička pruga iz Ploča, naša žila kucavica pomorskih isporuka.Svi smo tada svjedočili nemoći države – kašnjenju pomoći, manjku potražnih pasa, netransparentnosti i ignoriranju ljudi i ekonomije. Ali isto tako, ta tragedija je razotkrila nešto što je jače od svakog sistema – ljudsku solidarnost.Cijela zapadna Hercegovina se pokrenula. Svako selo imalo je svoj punkt.U mom Širokom Brijegu, ljudi su se sami organizirali – po mjesnim zajednicama, župama i tvrtkama. Svećenici su s oltara pozivali na pomoć, a poduzetnici slali konvoje kamiona, opremu i materijale.Moje selo skupljalo je pomoć ispred škole danima, dok skladišta nisu postala prepuna. I nismo stali na tome – Hercegovci i danas pomažu u obnovi Jablanice, grade kuće, doniraju materijal i vozila.Moja firma je čak postala glavni sponzor Pomozi.ba programa obuke potražnih pasa – da se nikada više ne dogodi da nedostatak resursa uspori spašavanje života.Prije nesreće zaposlio sam djevojku iz Jablanice, doktoricu veterine. Brzo se uklopila, zavoljela radno okruženje.Naš mentalitet i vrijednosti? Gotovo identični.Danas, u Širokom Brijegu, rade desetine ljudi iz Jablanice – poštovani su i prihvaćeni. Oni doprinose ekonomiji koja je u posljednjih 12 godina narasla više od 50% po zaposlenosti.U Jablanici žive ljudi. U Širokom Brijegu žive ljudi.Omladina u oba grada zdravo je odgojena i ne želi mržnju niti podjele. Treba nam više posla, sporta, kulture i druženja.Kada se ljudi sretnu i pogledaju bez predrasuda – sve razlike padaju. Ostaje samo ljudskost, solidarnost i prijateljstvo.I zato vjerujem – na tom temelju se može graditi Bosna i Hercegovina.