“Hoću kući, ali nemam para ni plana”: Objava mladog medicinara iz Njemačke o povratku u Krajinu

28-godišnji medicinski tehničar oglasio se porukom da je nesretan u Njemačkoj, da razmišlja o povratku u Bosnu i Hercegovinu, ali da nema ušteđevinu, specijalizovane vještine niti jasan plan. Objavio je da ne želi “pametovanja”, nego iskrene, izvodive prijedloge šta bi mogao raditi po povratku i u kojem gradu ima smisla početi od nule.Prvi val reakcija tražio je da se spusti na zemlju i napravi elementarni plan. “Najprije uštedi jastuk za prve mjesece, zacrtaj cilj i drži se koraka do njega.Drugi pravac savjeta prepoznao je prednost onoga što već zna da radi. Članovi grupe podsjetili su da u BiH raste potreba za kućnom njegom starijih i bolesnih, posebno u sredinama iz kojih su mladi masovno otišli u inostranstvo.Za Krajinu, odakle je autor objave, padale su i sasvim praktične ideje male skale za koje ne treba veliki kapital. “Ako ljudi odlaze, ostaju prazne kuće i dvorišta.U raspravi se pojavila i ideja posredovanja radne snage kao niskorizičan ulaz. Prijedlog je bio da iskoristi struku i kontakte pa organizuje povezivanje njegovatelja s poslodavcima na našem i susjednim tržištima, s malom provizijom po satu, bez velikih fiksnih troškova.Dio komentara bio je ciničan i grub, dio politički obojen, a bilo je i upozorenja da nezadovoljstvo često nije rješivo promjenom geografije. “Ako si nesretan, prvo sredi misli, pa onda lokaciju”, napisala je jedna korisnica, dok su drugi tvrdili da se povratak bez stranke i veza ne isplati, na šta su uslijedili kontraargumenti da se i u privatnom sektoru može uspjeti uz dobru nišu i uredan posao.Jedni poručuju da se život ne živi u kreditima i dežurstvima, drugi da bez startnog novca povratak zna biti skuplji od odlaska. Tek kad se te dvije istine pomire u planu, povratak prestaje biti pitanje emocije i postaje realna opcija.