Hiljade skloništa na papiru, tek nekolicina spremna: u FBiH samo dva ispravna, u RS većina zapuštena

Bosna i Hercegovina raspolaže s hiljadama skloništa i zaklona koja bi u slučaju prirodnih nesreća, incidenata ili ratnih djelovanja trebala štititi stanovništvo i imovinu, no njihova stvarna funkcionalnost ozbiljno je upitna. Prema službenim podacima Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), u Federaciji BiH postoji 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite, a samo dva ispunjavaju sve tehničke uvjete.U Republici Srpskoj nadležne službe upozoravaju da je većina javnih skloništa zapuštena, s neispravnim instalacijama, a mnoga su privremeno dana u zakup i prenamijenjena u skladišta, garaže ili ugostiteljske prostore. Najviše ih je u Tuzlanskom kantonu, čak 6.837, dok Unsko-sanski broji tek 23.Kanton Sarajevo evidentira 1.108 skloništa, Hercegovačko-neretvanski 2.606, Srednjobosanski 1.204 i drigi. Velik dio objekata građen je još u vrijeme bivše Jugoslavije i godinama je bez sistemskog održavanja, što dodatno smanjuje mogućnost da u kriznom trenutku ispune svoju osnovnu ulogu.U RS-u su javna skloništa u nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje vode evidenciju, planiraju gradnju i odlučuju o privremenom korištenju. Propisi dopuštaju zakup, ali uz stroge uvjete: zabranu zahvata koji mijenjaju namjenu, očuvanje higijensko-tehničkih standarda i obvezu da se prostor, na zahtjev nadležnih, u najkraćem roku—najkasnije za 24 sata—vrati početnoj funkciji.Iz Republičke uprave civilne zaštite potvrđuju da je “većina skloništa zapuštena, s neispravnim električnim i ventilacijskim instalacijama”, te da je “upitna njihova osnovna namjena”. Profesor Zlatan Bajramović s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji predaje predmet Civilna zaštita, procjenjuje za Večernji list da je “trenutna iskoristivost skloništa loša” i da bi “teško mogla ispuniti svoju funkciju u kriznim okolnostima”.Podsjeća da skloništa mogu biti dvonamjenska—u miru služiti drugim aktivnostima, a u krizi sklanjanju ljudi—ali samo ako se održavaju tako da se “u kratkom roku vrate osnovnoj namjeni”. U praksi se to, kaže, često ne događa, a građani prijavljuju i sanitarnu zapuštenost pojedinih podrumskih prostora, što prelazi iz sfere civilne zaštite u pitanje javnog zdravlja.Zakonski okvir u FBiH detaljno propisuje kriterije gradnje i opreme. Skloništa dopunske zaštite moraju osigurati obim zaštite do 50 kPa nadpritiska i uvjete za 24-satni boravak do 50 ljudi, dok skloništa osnovne zaštite trebaju podnijeti 50 do 100 kPa i omogućiti sedmodnevni neprekidni boravak za 300 i više osoba.Unatoč tome, izmjenama zakona iz 2017. ključne nadležnosti za održavanje, tehničke preglede i izdavanje odobrenja spuštene su na općinske razine, ali sustavna prevencija i planiranje nisu zaživjeli u mjeri koja bi jamčila funkcionalnu mrežu skloništa. Bajramović drži da bi općine morale voditi preciznu i ažurnu evidenciju, provesti tehničko dovođenje postojećih skloništa u ispravno stanje i, gdje nisu dostatna, prenamijeniti druge objekte, uključujući neke bivše vojne nekretnine.Tek nakon popisa, tehničkih procjena i jasnih prioriteta može se govoriti o jedinstvenoj mreži skloništa dostupnoj stanovništvu. “Nažalost, zaštita je fragmentirana i organizirana po različitim razinama, bez dovoljno koordinacije. Prevencija gotovo da ne postoji, a reagiramo tek kad se nesreća dogodi,” zaključuje.Nadležne službe i stručnjaci stoga traže hitnu sistemsku obnovu, stabilno financiranje i bolju međuopćinsku i međukantonalnu koordinaciju kako bi se, u državi s hiljadama evidentiranih skloništa, barem osnovna zaštita ljudi i imovine mogla stvarno osigurati kad zatreba. Dok su operativni centri civilne zaštite zaduženi obavijestiti stanovništvo i usmjeriti ga prema najbližim skloništima u kriznim situacijama, realnost na terenu pokazuje da bi takav plan u mnogim sredinama trenutno ostao na papiru.