Bosna i Hercegovina je bez popisa stanovništva od 2013.: Zašto ga nećemo imati još dugo i šta gubimo

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je urađen 2013. godine čime smo već premašili dvije godine od trenutka kad smo trebali raditi novi. Iz političkih krugova nema nikakvih znakova da će uskoro biti pokrenuta procedura u ovom pravcu, pa ćemo na novi umjesto poslije 10 imati u optimističnom scenariju poslije 15, ali realno i poslije 18 ili više godina.Prema popisu iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 3,5 miliona ljudi, ali procjene su da je ta brojka za blizu 500.000 previsoka jer je popisano puno onih koji u zemlji samo imaju kuće ili stanove, a život žive u inostranstvu.Opće je poznato da je naša država u posljednjoj deceniji izgubila ogroman broj stanovnika i procjene kažu da je trenutni broj umanjen za između 300.000 i 500.000 u odnosu na popis iz 2013. godine. Ovim povodom razgovarali smo sa profesorom na odsijeku za sociologiju na FPN Univerziteta u Sarajevu Amerom Osmićem.Prvo smo se dotakli toga koliko je važno da imamo redovan popis stanovništva, odnosno svakih deset godina. Na osnovu toga onda možemo planirati strategijske infrastrukturne projekte koje su potrebne stanovništvu na datom mjestu.Bilo je neizmjerno važno nastaviti niz od 2013. pa novi napraviti 2023. godine da bismo onda mogli vidjeti i jasne trendove. Popis stanovništva je sveobuhvatno stanje određenog društva u određenoj državi.Mi na osnovu popisa iz 2013. vrlo teško možemo planirati u 2025., 2026. a da ne govorim o 2030. godini. Kad bismo imali novi popis mogli bismo vidjeti gdje su nam najveći problemi i kao društvo reagovati i donijeti adekvatne mjere koje bi uticale na povećanje nataliteta ali i smanjenje mortaliteta”, objašnjava Osmić.Kaže nam da postoje određene procjene o tome koliko naša država trenutno ima stanovnika, ali da se taj raspon značajno razlikuje od organizacije do organizacije. Imate brojke da se bh. društvo smanjilo za 300.000 pa do onih najpesimističnijih da se smanjilo za 500.000 ljudi.To je posljedica svega onoga što živimo u ovih 30 godina. Ključna stvar u svemu ovome je da vidimo kakva nam je starosna struktura stanovništva.Postoje indikatori da se starost bh. stanovništva povećala u odnosu na 2013. godinu. To pokazuje da nam odlazi previše mladih ljudi, a ono što nam se vraća su dominantno osobe treće životne dobi koje su svoje penzije zaradile u zemljama Zapadne Evrope i ovdje žele da uživaju plodove svog rada”.Odlazak stanovništva već ostavlja negativan uticaj i na zatvaranje obrazovnih ustanova. Osmić smatra da je ogroman broj područnih škola zatvoren od 2013. godine.To nam govori da je odliv vrlo jasan i struktuiran na način da velika većina mladih koji se odluče otići i povesti porodicu kao glavni razlog navodi bezperspektivnost. Oni nemaju viziju da će u BiH za 5, 10 ili 15 godina biti bolje.To su ogromne posljedice za obrazovni sistem, gdje ćemo imati problem posebno u ruralnijim sredinama ili manje urbanijim gdje ćemo imati višak uposlenika u obrazovanju i da će se to vremenom akumulirati i stvoriti problem u funkcionisanju obrazovnog sistema”, kazao je. Također, navodi da imamo i problem preopterećenosti zdravstvenog sistema jer u prve tri grupe mladih ljudi koji odlaze spadaju ljekari, medicinske sestre, tehničari i osobe koje se bave zdravstvom.Imat ćemo insuficijentan zdravstveni sistem ako se ova dinamika nastavi, a društvo i donosioci odluka nisu ništa konkretno uradili u motivaciji, posebno zdravstvenim radnicima, da ostanu u državi”, smatra Osmić. U poređenju s regionom, Osmić kaže da smo u rangu sa zemljama poput Srbije, Crne Gore ili Sjeverne Makedonije što se tiče negativnog migracijskog salda i negativnog prirodnog priraštraja.Svi mi sa Zapadnog Balkana imamo isti problem visoke želje odlaska primarno mladih ljudi. Taj problem mi možemo identificirati i u drugim zemljama Evrope ili Evropske unije, ali najčešće u drugim zemljama odlazak nije potaknut razlozima nezadovojstva, nego stvaranje novih šansi ili boljih prilika u nekoj drugoj zemlji.S druge strane, u BiH u zadnjih 20 godina je gotovo uvijek primarno isti razlog – ukupno nezadovoljstvo životnim standardom i bezperspektivnošću. Taj segment nezadovoljstva je gotovo identičan u svim zemljama bivše Jugoslavije.Mi kao društvo nismo stvorili ambijent koji će biti sličan onome što mladi ljudi vide da postoji vrlo blizu njih, u EU. Poslije 2015. godine mnoge zemlje EU u nedostatku svoje radne snage na tržištu su značajno fleksibilnije kad je riječ o mogućnosti odlaska iz BiH.I to moramo uzeti u obzir – ti privlačni faktori EU su mnogo jednostavniji dostići na bh. državljane nego što je to bilo ranije. I ta dimenzija je nešto što se promijenilo i to treba uzeti u obzir”.Objašnjava nam da, i kad bi postojala politička volja, priprema za popis stanovništva bi trajala jako dugo. Mi smo u društvu u kojem nemamo slaganja oko popoisnice, odnosno koje elemente popisnica treba sadržavati.Novac koji je potreban je nekih 10 do 20 posto više od onih 45 miliona KM iz 2013. godine. Dakle, računajmo na nekih 60 miliona KM.Novac nije problem, već nedostatak političke volje onih koji donose odluke. Primarno, nema želje za takvim poduhvatom iz entiteta RS, tako da je to ključna kočnica.Kad vi imate zeleno svjetlo donosioca odluka, onda je potrebno da Agencija za statistiku ali i entitetski zavodi za statistiku to detaljno pripreme. To iziskuje vrlo jasan vremenski period.Kad biste sutra imali pozitivnu odluku donosioca odluke, trebala bi vam minimalno godina do dvije da sve to pripremite i krenete s realizacijom. Ako se promijeni politički ambijent, mi možemo očekivati negdje optimistično 2028., ali realno 2030. godine novi popis stanovništva”, zaključuje Osmić.