Emotivna priča Senadina Ferhatovića: “Iz gepeka automobila do svjetskog brenda – ali srce me uvijek vodilo kući, u Kaćune”

Nakon godina rada, uspjeha i života u inostranstvu, Bosanac Senadin Ferhatović iz Kaćuna odlučio je spakovati svoj kofer — ali ovaj put ne za put u svijet, nego za povratak kući, piše 072info.

U emotivnoj ispovijesti napisanoj u Beču, govori o svom životnom putu, borbama, uspjesima i nostalgiji koja ga je uvijek vraćala rodnom kraju. Njegove riječi odzvanjaju kao poruka svima u dijaspori:

“Tuđina daje hljeb, ali ne daje mir. A miris doma je jači od svega.”

Koliko god da sam proputovao, koliko god da sam vidio gradova, koliko god se poslovnih sastanaka i puteva iza mene nizalo jedno ostaje isto.

Svaki put kada spakujem kofer, on me pogleda i podsjeti na ono najvažnije:
Kad će doći vrijeme da ga spakujes za povratak kući?
I tada, u tišini, u mislima, već sam u Kaćunima u svojim Ferhatima u svojoj avliji.

Prošao sam mnogo…

Biznisi, firme, uspjesi i padovi.

Bilo je dana kada sam osvajao nova tržišta sa svojim koferom u ruci kao i danas, potpisivao ugovore, dizao brendove i firme, stvarao priču o kojoj mnogi mogu samo sanjati.

Ali bilo je i noći bez sna, dana punih borbe, trenutaka kada se činilo da sve pada u vodu.

Bilo je aplauza, ali bilo je i suza.

Moja priča nije počela u velikim kancelarijama, niti u halama punim mašina.

Počela je skromno iz gepeka jednog automobila. U njemu nisu bile samo kutije.

U njemu je bio san,jednog dječaka iz malenih Kaćuna ali velikih ljudi i Gazija.

San da pokažem svijetu šta znači Bosna, šta znači Balkan, šta znači Bosanski inat i snaga.

Korak po korak, uspjeh po uspjeh, borba po borba izrastala je priča koja je postala brend.

Ljudi danas vide vrh, ali rijetko ko zna kakve su doline morale biti pređene.

Koliko sam puta pao otresao prašinu sa sebe i krenuo dalje ka svome cilju.

Rijetko ko zna za težinu puta, za prepreke, za padove.

I u svim tim trenucima i kada sam bio na vrhu i kada sam bio na dnu ,misli su mi bile u jednom pravcu.

U Kaćunima.
U mom rodnom kraju.
Imao sam cilj.

Roditelji kojih više nema rahmet im duši.
Njihove tople ruke, njihove dove koje su me nosile i još me nose kroz oluje života, njihov pogled pun ljubavi sve je još u meni.

I boli me što nisam još više puta bio tu, kraj njih, dok su sjedili u avliji i gledali put, čekajući da sin dođe iz dalekog svijeta.

Ali trudio sam bio sam im na hizmetu halal im bilo.

A tamo…
tamo je sve što vrijedi.
Rijeka Kozica šumi i šapuće, kao da dovom doziva sve nas u tuđini.

Planine Zahor, Hum i Ferhatska kosa stoje ponosno i čuvaju naše uspomene, naše djetinjstvo, našu snagu.

Kacunska džamija sa svojim ezanom vraća mir kakav nikada nisam pronašao nigdje drugo.

U mojoj avliji još je onaj Hadžijin izvor.
Hladan, bistar, živ.
Iz njega sam kao dijete pio vodu, a i danas ga u mislima pijem da ugasim žeđ duše.

Pod starom ašlamom i među kruškama ostalo je moje djetinjstvo.

Smijeh prijatelja, razgovori sa rodbinom i komšijama, igre što su odzvanjale kroz mahale, sve ono što nosi ime života.

To je blago koje ni jedno bogatstvo, ni jedan grad, ni jedna tuđina ne može zamijeniti.

Jer tuđina daje hljeb, ali ne daje mir.
Ona daje uspjeh, ali ne daje rahatluk.
Ona daje luksuz, ali ne daje miris doma.
A miris doma je jači od svega.

I zato ako Bog da ubrzo doći će dan.
Dan kada će kofer koji je jednom napustio Kaćune biti spakovan za povratak u Kaćune.

Dan kada će sve ovo što sam u tuđini postigao dobiti svoj smisao jer pravi smisao uspjeha je da ga doneseš kući, među svoje.

Doći će dan kada ću stati na prag i spustiti svoj kofer i osjetiti hladnoću izvora, miris majčine šamije i miris babine kose,miris ašlame, okus kruške, šum rijeke i ezan iz džamije.

Dan kada ću zagrliti svoju sestru Asmera Sabanovic i reči braco ti je došao,zagrliti rodbinu, prijatelje i komšije, i kada ću znati vratio sam se tamo gdje sam oduvijek pripadao.

Sve što sam gradio od gepeka automobila do velikog brenda nosilo je u sebi jednu želju

A ta želja je ostati upisan, ne po bogatstvu i uspjesima, nego po tome što sam ostao nadam se insan i što imaju hajra i drugi od onoga što sam napravio

Kaćuni nisu samo mjesto.

Kaćuni su moje srce, moja duša, moj život.

I kad j ubrzo spustim kofer na prag svoje avlije sve će opet biti na svome mjestu,uzdahnut ću duboko i reči:

Uspio si sada si svoj na svome svoj cilj si ispunio…🌿🤲

Gospodar je Taj koji daje nafaku Svome robu do roka određenog i niko je ne može ni umanjiti ni povećati.

Kada Gospodar uzdigne nema te sile koja može poniziti.

A kada Gospodar ponizi nema te moći koja može uzdići. Sve je u Njegovoj ruci, i u Njegovoj je volji početak i kraj !

Ferhatovic Senadin Beč 18.10.2025g.