Bez saglasnosti porodice nema donacije: BiH ove godine imala samo jednog donora

Transplantacije spašavaju živote, ali broj donora u BiH i dalje je simboličan. Najviše ih je bilo 2018., ponajviše zahvaljujući Kantonalnoj bolnici Zenica koja je tada otkrila najviše potencijalnih donora.U 2024. urađeno je svega šest transplantacija, a ove godine do sada zabilježen je samo jedan donor.Ključ je u razgovoru s porodicom. Predsjednica Donorske mreže BiH, prof. dr. Halima Resić, naglašava za Večernji list da donorska kartica nije zakonski obavezujuća – bez obzira na potpisanu volju, ljekari moraju tražiti saglasnost najbližih.U praksi se često dešava da porodice odbiju doniranje, čak i kada je preminuli za života želio biti donor.Ipak, ima i svijetlih primjera. U Tešnju je prije dvije godine porodica sama tražila da se javno zahvale donatorima.Prva kadaverična transplantacija urađena je 2006. u Banjoj Luci – roditelji su tada insistirali da se organi njihovog člana daruju.BiH vodi renalni registar uz učešće 30 dijaliznih centara, a i dalje su češće žive rodbinske donacije nego kadaverične.Struka poručuje: moramo bolje prepoznavati potencijalne donore u jedinicama intenzivne njege i ojačati mrežu bolničkih transplant-koordinatora.Ministarstvo civilnih poslova BiH i resorna ministarstva podržavaju promociju donorstva, a strateški cilj je približavanje mreži Eurotransplant.Kako kaže ministrica Dubravka Bošnjak, zadatak svih je razbijati mitove i graditi povjerenje: darivanje organa znači spašavanje života.Potrebna je saradnja škola, medija, vjerskih i lokalnih zajednica: da se govori jednostavno, jasno i bez straha. Dvije najvažnije poruke su: nosite donorsku karticu i – još važnije – recite porodici svoju odluku.Upravo je Zenica 2018. pokazala koliko sistematičan rad i koordinacija mogu podići broj donora.Donorska mreža BiH i ljekari pozivaju građane da se informišu i razgovaraju u porodici o donorstvu. Svaka saglasnost znači novu šansu za pacijente koji čekaju organ – a to je razlika između liste čekanja i novog života.