Velika analiza Reutersa: Kako je Erdogan Trumpov plan za Gazu pretvorio u igru moći za Tursku

Turske veze s Hamasom, koje su nekada bile problem u Washingtonu, pretvorile su se u geopolitičku prednost. Uvjeravanjem Hamasa da prihvati Trumpov sporazum o Gazi, Ankara se ponovno nametnula na šahovskoj ploči Bliskog istoka, na užas Izraela i arapskih rivala.U početku otporni ultimatumu američkog predsjednika, osloboditi izraelske zarobljenike ili se suočiti s nastavkom razaranja, čelnici Hamasa popustili su tek kada ih je Turska, zemlja koju smatraju političkim pokroviteljem, pozvala da pristanu na američki plan. Dva regionalna izvora i dva dužnosnika Hamasa rekli su Reutersu da je poruka Ankare bila nedvosmislena: Došlo je vrijeme za prihvaćanje.”Ovaj gospodin iz države zvane Turska jedan je od najmoćnijih na svijetu”, rekao je Trump prošle sedmice, misleći na turskog predsjednika Tayyipa Erdogana, nakon što je palestinska grupa pristala na prekid vatre i plan oslobađanja zarobljenika. Erdoganov potpis na dokumentu o Gazi dodatno je potaknuo turski pritisak za centralnu ulogu na Bliskom istoku, status koji Erdogan sve više nastoji vratiti, često se pozivajući na veze i vodstvo iz osmanskog doba.Sada, nakon sporazuma, Turska nastoji ubrati dividende, uključujući i u bilateralnim pitanjima sa SAD-om, rekli su izvori. Sinan Ulgen, direktor istanbulskog think-tanka EDAM i viši saradnik u Carnegie Europeu, rekao je da je Ankari uspjeh u prihvaćanju Hamasovog sporazuma o Gazi dao novu diplomatsku moć kod kuće i u inostranstvu.Turska, rekao je, vjerovatno će iskoristiti svoju obnovljenu dobru volju u Washingtonu kako bi potaknula napredak u zaustavljenoj prodaji borbenih aviona F-35, ublažavanje američkih sankcija i američku pomoć u unapređenju turskih sigurnosnih ciljeva u susjednoj Siriji. “Ako se te Trumpove pohvalne izjave pretvore u trajnu dobru volju, Ankara bi mogla iskoristiti taj zamah za rješavanje nekih od dugogodišnjih nesuglasica”, rekao je Ulgen za Reuters.Diplomatsko preoblikovanje odnosa između Ankare i Washingtona, rekli su dužnosnici, započelo je tokom Erdoganovog posjeta Bijeloj kući u septembru, prvog u šest godina. Na sastanku su se razmatrala neriješena žarišta, uključujući turski pritisak za ukidanje američkih sankcija uvedenih 2020. zbog kupnje ruskih raketnih sistema S-400, potez koji je razljutio Washington i doveo do uklanjanja Turske iz programa F-35.Sirija je bila još jedna ključna tema. Turska želi izvršiti pritisak na kurdske Sirijske demokratske snage (SDF) koje podržavaju SAD da se spoje sa sirijskom vojskom. Ankara SDF smatra prijetnjom zbog svojih veza s PKK-om, koju Turska označava terorističkom skupinom.Čini se da taj pritisak dobiva na snazi. Komandant SDF-a Mazloum Abdi potvrdio je mehanizam za spajanje sa sirijskom vojskom, ishod koji Turska smatra strateškom pobjedom. Sporazum o Gazi slijedi nakon drugih poticaja turskom prestižu.Trump je pohvalio Erdogana zbog toga što je ranije ove godine bio domaćin pregovora između Rusije i Ukrajine, a utjecaj Ankare porastao je nakon pada Bashara al-Assada u Siriji 2024. godine, gdje je Turska podržala opozicione snage. Turska ambicija da povrati dominantnu ulogu na Bliskom istoku podsjeća neke skeptike na naslijeđe Osmanskog Carstva, koje je nekoć vladalo većim dijelom regije.Njegov slom prije jednog stoljeća ostavio je modernu Tursku okrenutu introvertnosti dok je gradila sekularnu republiku i donekle marginalizirana od regionalne diplomatije. Godinama Ankara nije bila dio napora na visokoj razini za rješavanje izraelsko-palestinskog spora, glavnog izvora regionalne nestabilnosti.Turska podrška islamističkim pokretima – uključujući političku i diplomatsku podršku Hamasu, čijim je vođama bila domaćin – zategnula je odnose s Izraelom i nekoliko arapskih država, a njeno uočeno odstupanje od NATO normi pod Erdoganom dodatno ju je udaljilo od mirovnog procesa. Ali kako bi prekinuo zastoj u pregovorima o prekidu vatre u Gazi, Trump se okrenuo Erdoganu, kladeći se na utjecaj turskog lidera nad Hamasom.Turski dužnosnici, predvođeni šefom obavještajne službe Ibrahimom Kalinom, uvjeravali su Hamas da primirje ima regionalnu i američku podršku, uključujući Trumpovu ličnu garanciju. Angažiranjem Erdogana, Trump je Ankari dao ulogu koju je željela kao dominantne regionalne sunitske sile.Taj je potez uznemirio Izrael i suparničke arapske države, uključujući Egipat, Saudijsku Arabiju i UAE, koje su dugo bile oprezne prema Erdoganovim “islamističkim” ambicijama, rekla su dva diplomata. “Erdogan je majstor u širenju svog utjecaja, iskorištavanju prilika, iskorištavanju događaja, njihovom preokretanju u vlastiti interes i preuzimanju zasluga za njih. Očito zemlje Perzijskog zaljeva nisu bile sretne što je Turska preuzela vodeću ulogu u Gazi, ali istovremeno su željele da se ovaj sukob završi, da se postigne sporazum i da se Hamas stavi na stranu”, rekao je arapski politički komentator Ayman Abdel Nour.Dok su arapske države dijelile interes s Turskom za okončanje rata, rekao je libanski analitičar Sarkis Naoum, veća uloga koja je dana Ankari bila je zabrinjavajuća za njih, podsjećajući na historiju osmanske carske vladavine nad mnogim zemljama u regiji. Tursko ministarstvo vanjskih poslova i obavještajna agencija MIT nisu odgovorili na zahtjeve Reutersa za komentar.Američki State Department nije odmah odgovoriti na zahtjev za komentar. Za Hamas je glavna briga bila da bi Izrael mogao odustati od sporazuma i nastaviti vojne operacije. Duboko nepovjerenje gotovo je poremetilo proces, rekli su regionalni izvori.”Jedina prava garancija” rekao je visoki dužnosnik Hamasa za Reuters, “došlo je od četiri strane: Turske, Katara, Egipta i Amerikanaca. Trump je lično dao riječ. Poruka SAD-a bila je: ‘Oslobodite taoce, predajte tijela i jamčim da neće biti povratka ratu'”.Ulazak Turske u pregovore u početku je vetirao Izrael, ali je Trump intervenirao, vršeći pritisak na Izrael da dopusti sudjelovanje Ankare, rekla su dva diplomata. Nije bilo odmah komentara izraelskog ministarstva vanjskih poslova.Visoki dužnosnik Hamasa rekao je da su vojni čelnici Gaze prihvatili primirje ne kao predaju, već pod velikim pritiskom neumoljivog posredovanja, urušavajuće humanitarne situacije i javnosti umorne od rata. Hoće li sporazum o Gazi na kraju otvoriti put prema palestinskoj državi ostaje nejasno.Turska i arapske države, uključujući Katar i Egipat, kažu da planu nedostaje mapa puta prema rješenju s dvije države, što je historijski palestinski zahtjev. Upitan o potencijalnom raspoređivanju turskih trupa u Gazi u poslijeratnom scenariju i načinima osiguranja sigurnosti enklave, Erdogan je 8. oktobra rekao da su pregovori o prekidu vatre ključni za detaljnu raspravu o tom pitanju, ali da je prioritet postizanje potpunog prekida vatre, isporuka pomoći i obnova Gaze.