Kako Vlada KS planira potrošiti 22 miliona KM za bolji zrak: Pitali smo struku hoće li to dati rezultat

Vlada Kantona Sarajevo se zadužila 22,7 miliona KM za realizaciju projekta “Poboljšanje kvalitete zraka”. Kroz naredni period planiran je niz aktivnosti na tom polju koje bi u konačnici trebale rezultirati boljim zrakom za sve građane.

Kako je saopćila Vlada KS, ovaj kredit je baziran na četiri komponente. Jedna komponenta je tehnička asistencija za realizaciju ovog projekta, dok su preostale tri praktične i direktno imaju uticaja na građane Kantona Sarajevo.

Jedna od te tri komponente je revizija studije uspostave monitoringa kvaliteta zraka, zatim nabavka novih analizatora, nabavka 18 novih informativnih panela, modernizacija uprave uticaj primjene mjera za smanjenje emisija i izrada operativnog plana Centra za upravljanje kvalitetom zraka.

Druga komponenta podrazumijeva zamjenu individualnih ložišta i bazira se na Strategiji koju je Vlada KS usvojila za ograničenje upotrebe uglja i drugog čvrstog goriva u KS za period 2023-2033. godina.

“Ovom strategijom Kanton Sarajevo je podijeljen u devet prioritetnih zona u kojima trebaju da budu zamijenjena ložišta. Struka je rekla da je u pitanju oko 20.000 objekata u devet zona, koji će morati biti identifikovani i tretirani u narednom periodu, kako bi svi zajedno došli do kvalitetnijeg zraka.

Ovaj kredit će obuhvatiti 4.500 objekata, a konkretno se odnosi na subvencioniranje zamjene neefikasnih sistema grijanja u domaćinstvima i instaliranje čistih tehnoloških peći i kotlova za pelet, toplotnih pumpi i sličnih uređaja. Kredit će se koristiti i za zgrade kolektivnog stanovanja, za zamjenu prozora i vrata, te za utopljavanje istih.

A po prvi put ovim sredstvima će biti obuhvaćeni i nelegalni objekti, ali ne nelegalni objekti u građevinskom smislu”, saopćila je Vlada. Treća komponenta kredita, koja se odnosi na Ministarstvo saobraćaja, bit će korištena za poboljšanje biciklističke infrastrukture u KS, te za kupovinu novih 15 autobusa, među kojima će dobar dio njih biti električni.

Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, gradnje i zaštite okoliša KS odgovorno je za implementaciju tri segmenta, dok je Ministarstvo saobraćaja KS nadležno za komponentu zelene mobilnosti.

Ovim povodom razgovarali smo sa bivšim dekanom i profesorom na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Murizom Spahićem kojeg smo upitali da li mjere koje Vlada planira sprovesti mogu dati konkretne rezultate.

“Dugoročna rješenja za smanjenje aerozagađenja u Sarajevu mogu se pronaći isključivo u aktivnom djelovanju na otklanjanju uzroka zagađenja, jer pokušaji uticaja na prirodne procese poput vremenskih prilika, termičkih inverzija i ruže vjetrova nemaju uporište u stvarnim meteorološkim uvjetima sarajevske kotline.

Zagađenje zraka u ovom gradu rezultat je dominantno ljudske aktivnosti, prije svega korištenja fosilnih goriva za grijanje i saobraćaj, te jedino dugoročno rješenje mora biti sistemska i odlučna tranzicija ka čišćim energetskim, saobraćajnim i urbanim rješenjima”, naveo nam je Spahić.

Kako je kazao, prvi i najvažniji korak jeste prelazak na čišće energente, pri čemu zemni gas ima ključnu ulogu. “Sarajevo je već jednom u svojoj historiji pokazalo kako se strateškim odlukama može djelovati na smanjenje zagađenja – uoči Zimskih olimpijskih igara 1984.

godine kada je doveden zemni gas i implementiran u široku upotrebu. Taj presedan treba ponovo uzeti kao model: kantonalne vlasti moraju zakonski proglasiti zemni gas osnovnim energentom u domaćinstvima i institucijama, uz jasno propisane obaveze i subvencijsku podršku za one koji nisu u mogućnosti samostalno izvršiti prelazak”, dodaje.

Kaže da bez ovog koraka svaki pokušaj borbe protiv aerozagađenja ostat će polovičan i neefikasan. Također, navodi kako rješenja moraju uključivati i modernizaciju saobraćajne infrastrukture.

“Sarajevo, kao grad koji trpi hronične saobraćajne gužve, mora planski rasteretiti promet izgradnjom novih saobraćajnica, proširenjem postojećih, kao i razvojem kružnih tokova i pametnih sistema za upravljanje saobraćajem.

Paralelno s tim, nužno je započeti proces zabrane upotrebe tehnički i ekološki dotrajalih vozila, uz istovremeno podsticanje kupovine električnih i plinskih automobila kroz subvencije, olakšice i dostupnu infrastrukturu za punjenje”.

Navodi i da javni gradski prevoz mora biti jezgro prometnog sistema grada – efikasan, pouzdan i ekološki prihvatljiv. “Samo ukoliko građanima bude ponuđena kvalitetna alternativa, može se očekivati smanjenje korištenja privatnih vozila i rasterećenje saobraćaja”, dodaje.

Kaže da važan segment rješavanja problema aerozagađenja leži i u sektoru građevinarstva. “Potrebno je uvesti stroge standarde energetske efikasnosti kod novih objekata i osigurati široke programe energetske obnove postojećih zgrada.

Toplotna izolacija, kvalitetni građevinski materijali i dizajn koji minimizira energetske gubitke ključni su za smanjenje potrošnje energenata u zimskim mjesecima, što direktno utiče na smanjenje emisija”.

Uprkos čestom pojavljivanju ideja o tzv. pasivnim metodama za rješavanje zagađenja, kao što su zračni koridori, tuneli ili vještačko ‘propuhivanje’ sarajevske kotline, smatra da takve metode nisu meteorološki utemeljene.

“Moja dugogodišnja empirijska saznanja iz oblasti meteorologije i klimatologije jasno ukazuju na njihovu neizvodljivost u praksi. Zagađenje se najčešće dešava u periodima anticiklonalnog vremena, kada vladaju temperaturne inverzije i potpuna tišina u atmosferi – upravo tada vjetra nema.

Prema višedecenijskim klimatološkim podacima, Sarajevo u prosjeku u januaru ima svega dva dana sa brzinom vjetra iznad 10 m/s. Stoga se postavlja logično pitanje: kako propuhivati kotlinu kada nema vjetra?

Osim toga, kada i dođe do vjetrovitog vremena, tada vladaju ciklonalni uvjeti u kojima se zagađenje prirodno razgrađuje zahvaljujući turbulentnoj cirkulaciji zraka. U takvim uslovima, visoke zgrade ne mogu značajno usmjeravati vjetar, jer vjetar tada ima dovoljno snage da zaobiđe prepreke.

To znači da prijedlozi poput gradnje tunela ili snižavanja urbanih zona nemaju fizičko-meteorološku osnovu i više pripadaju domenu teorije nego stvarne urbanističke i ekološke prakse”.

Smatra da, kako bi se precizno utvrdio nivo aerozagađenja u sarajevskoj kotlini, neophodno je uspostaviti adekvatan sistem osmatranja i mjerenja.

“Trenutni podaci o zagađenju zraka, koji se objavljuju putem sredstava informisanja, prikupljaju se s tek dva do tri mjerna punkta, smještena uglavnom uz glavne saobraćajnice koje prolaze kroz kotlinu.

S obzirom na specifičnu morfografiju sarajevske kotline, nužno je uspostaviti veći broj stacionarnih tačaka za monitoring kvaliteta zraka — kako duž uzdužnog, tako i poprečnog profila kotline.

Na osnovu ovako raspoređenog, profilskog prikupljanja podataka, te izračunavanjem aritmetičke sredine izmjerenih vrijednosti, moguće je dobiti znatno relevantniju i sveobuhvatniju sliku o stepenu opterećenosti zraka polutantima.

Važno je naglasiti da nije isto mjeriti nivo zagađenja na saobraćajnim čvorištima s visokom frekvencijom vozila i na padinskim dijelovima koji su manje izloženi saobraćajnom uticaju”, dodaje.

Monitoring bi, prema njegovom mišljenju, bio značajno vjerodostojniji kada bi se mjerni punktovi pažljivo i stručno birali tako da reprezentuju širi prostorni kontekst Sarajeva.

“Vjerujem da bi u tom slučaju, kao grad s važnom turističkom dimenzijom, Sarajevo teško zadržalo tako visoku poziciju na svjetskim listama najzagađenijih gradova”.

Na kraju, dodaje, sve mjere moraju biti podržane snažnim zakonodavnim okvirom, obrazovanjem građana i dosljednim inspekcijskim nadzorom.

“Potrebno je kontinuirano informisanje javnosti o kvaliteti zraka, kao i o štetnosti sagorijevanja otpada, sirovog uglja i drugih zagađujućih materijala. Bez aktivnog uključivanja građana, nijedna strategija ne može biti u potpunosti učinkovita.

U konačnici, jasno je da se prirodnim procesima ne može upravljati, pa je jedini održivi i djelotvoran put ka čistijem zraku u Sarajevu upravo odlučno i sistemsko rješavanje pitanja energenata, saobraćaja i urbanog planiranja, u skladu s naučnim činjenicama i savremenim standardima zaštite okoliša”, zaključio je.