Dodik novi američki pristup predstavlja kao pregovore, no da li je to baš tako ili mu je “izdiktirano”

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i doskorašnji predsjednik Republike Srpske, se očigledno nagodio s američkom administracijom, to je sada jasno. Međutim, detalji tih razgovora će se, barem u RS-u, pokušati predstaviti na nešto drugačiji način od onoga što je istina.

Ukinute sankcije, putevi saradnika u Washington te objave osoba bliskim administraciji Donalda Trumpa na društvenim mrežama sugerišu da se Dodik nagodio, iako to vjerovatno zvanično nikada neće potvrditi.

Ipak, osim ukidanja sankcija pojedinim saradnicima, da je do dogovora došlo sugerišu i izjave Dodika i njemu najbližih ljudi, kojima su sada “puna usta” Amerike.

Jedna od njih, Željka Cvijanović, je bila svojevrsna “izaslanica” predsjednika SNSD-a u Washingtonu, a ona se i, uz Dodika, najviše oglašavala u ovom procesu.

Nameće se pitanje: Da li su bili pregovori ili diktat?

Cijela situacija je, barem ako se slušaju glasovi iz vlasti u RS-u, predstavljana kao pregovori, odnosno da je Dodik, bilo direktno ili putem Cvijanović i drugih izaslanika, imao svoje zahtjeve, Amerikanci svoje, i da je na kraju došlo do neke vrste dogovora.

Međutim, jako je teško povjerovati u takvu interpretaciju događaja. Prvenstveno, Amerika je, kakva god vlast bila u Washingtonu, i dalje najveća sila na svijetu.

Kao takva, ova država pregovara s zemljama koje smatra da su bliske njihovom nivou. Amerikanci će pregovarati s Rusijom o Ukrajini, s Kinom o trgovini, s Izraelom o primirju u Gazi.

Dodik, kao ni bilo ko iz Bosne i Hercegovine, jednostavno nema snagu tih država, pa je izrazito teško vjerovati u scenarij gdje Dodik američkoj administraciji ispostavlja neke svoje zahtjeve.

Otkrivanje dogovora će sve rasvijetliti

Naravno, teško je bilo šta tvrditi dok se ne otkriju svi detalji dogovora.

Ono što je jasno je da će Dodik i njegovi saradnici dobiti ličnu satisfakciju u ukidanju sankcija, što će mu omogućiti zadržavanje ekonomskih benefita koje je “zaradio” tokom višedecenijske vlasti u RS-u.

Upravo ovu činjenicu će Dodik i članovi SNSD-a koristiti kao argument da su to bili pregovori, ali jasno je da Amerikanci nisu mogli u potpunosti “otjerati” bez da mu ne daju izlaz.

Tome ide u prilog i činjenica da je Dodik, u strahu od izvjesnih posljedica svojih poteza, tokom ljeta ove godine bio spreman i na oružani sukob kako bi zaštitio sebe i svoj status.

Upravo zbog toga, Washington je bio svjestan da ova situacija mora biti riješena na ovakav način – Dodik će nešto dobiti, ali će za to platiti svoju cijenu, ovoga puta političku.

Drugim riječima, Amerika je pred Dodika izvjesno stavila papir na kojem je pisalo da će za ukidanje sankcija morati da uradi određene stvari, što ćemo najvjerovatnije vidjeti u narednom periodu, što ide u prilog tezi da je riječ o diktatu, a ne pregovorima.

Da je bila riječ o pregovorima, Dodik bi vjerovatno izvukao mnogo više od ukidanja sankcija za sebe, svoju porodicu i saradnike, što je, kako se čini, jedina “nagrada” koju je dobio za napuštanje pozicije predsjednika RS-a, imenovanje v.d. predsjednice te učešće na izborima za ovu poziciju.

Dodik i SNSD imaju snagu u BiH, odnosno konkretnije u entitetu RS, i oni će izvjesno morati da budu partner strankama u Federaciji BiH, ako se održi nivo njihovog uspjeha na izborima.

Ipak, to je i dalje jedan entitet u jednoj manjoj evropskoj državi. Ako nas 250 godina historije SAD-a kao zemlje nešto uči, to je da su za političare poput Dodika, ipak, samo diktati.

Prenosi klix.ba