Zašto sistem nije zaštitio djevojčice žrtve prisilne prostitucije iz Tuzle?

“Bliska osoba kojoj sam povjerila svoju kćerku, vjerovala bezgranično i bila trener mojoj maloljetnoj kćerki iskoristio je to i seksualno ju je zlostavljao.” Tako priču počinje za Radio Slobodna Evropa majka tada 14.-godišnje djevojčice koja je bila žrtva seksualnog nasilja.

Šok i nevjerica su bili utoliko veći, jer se radilo o osobi koji je bio kućni prijatelj, bivši policajac i uticajni sportski radnik. “Bili smo šokirani kad smo se suočili s činjenicama i dokazima.

Tim riječima bi se mogao objasniti i slučaj otkriven prije 24 sata, kada je otkriveno da je nekoliko petnaestogodišnjih djevojčica navođeno na prostituciju. U ovom slučaju, u širem području Tuzle, učestvovala su četiri visokorangirana policajca, profesor i bivši državni zastupnik, te još tri osobe.

Policajci su djevojčice duže od godinu dana vrbovali, navodili, prevozili na različite lokacije, te ih predavali drugim osobama u svrhu iskorištavanja prostitucijom i drugim oblicima seksualnog iskorištavanja.

Djevojčice su bivše štićenice Doma za nezbrinutu djecu u Tuzli. Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa (RSE), dodatno su ranjive, jer su i ranije bile izložene nasilju i nekoliko puta smiještane u prihvatilište Doma.

“One su nama prvi put dovedene kao skitnice, jer su roditelji prijavljivali njihov odlazak na nekoliko dana od kuće.

Obje su vraćene u porodice.

U domu je od 2015. godine bilo između 15 i 20 djece koja su bila izuzeta s ulice kao žrtve trgovine ljudima.

Potvrdili su ovo i iz tuzlanskog Kantonalnog tužilaštva, navodeći kako su djevojčice, čiji je razvoj otežan teškim porodičnim prilikama, duže od godinu bile iskorištavane. U 2024. godini registrovano je 37 žrtava trgovine ljudima, od čega je 25 maloljetnih.

Prema statistici koju je objavilo Vijeće ministara BiH, 69 posto žrtava trgovine ljudima su djeca, a 17 posto žrtava je seksualno eksploatisano.

Najveći dio trgovine ljudima nije otkriven. Sigurna kuća Fondacije “Lara” iz Bijeljine od početka godine do danas pružila je utočište za 12 potencijalnih žrtava trgovine ljudima.

Njih 11 je maloljetno.

Tuzlanski slučaj, ističe Dragana Petrić, programska koordinatorica Fondacije višestruko je potresao nju i zaposlene u ovoj fondaciji.

“Jedan od razloga je to da su, glavni osumnjičeni, ustvari pripadnici službi zaštite, oni koji bi trebalo da štite.

Ona ističe i kako je ovaj slučaj dodatno razorio povjerenje u institucije koje bi trebalo da zaštite tu djecu. Stručnjaci, pak, upozoravaju kako se veliki broj onih koji su umiješani u trgovinu ljudima ne otkriva.

“A i od ranije na neki način se indiciralo i ukazivalo da su u trgovinu ljudima nerijetko uključene i službene osobe, policijski, pravosudni uposlenici, itd.

Sličan slučaj otkriven je 2007. godine kada su tri maloljetnice sa područja Dervente prijavile da su prisiljavane na prostituciju.

Tada su uhapšeni i pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni biznismeni Milivoje Nović i Čedo Markelić na kaznu od šest godina zatvora.

U posljednjem izvješaju State Departmenta o trgovini ljudima zabilježeno je kako su zakonska rješenja protiv “navođenja na prostituciju” u BiH dozvoljavala organima za provođenje zakona da djecu od 14 godina i stariju tretiraju kao maloljetnike koji se dobrovoljno upuštaju u komercijalni seks, umjesto kao žrtve silovanja ili trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.

Prilikom suđenja, žrtve su se susretale sa počiniocima na hodnicima suda.

Za to djelo raspon kazni bio je od jedne godine do godinu i po zatvora, a nekoliko puta veće kazne – u rasponu od pet godina do deset godina zatvora za devet trgovaca ljudima u svrhu prinudnog rada. U 2024. godini Državni sud osudio je dva počinitelja- jednog na 11, a drugog na 10 godina zatvora zbog trgovine ljudima.

Već treću godinu zaredom, sudovi u RS nisu izrekli nijednu presudu protiv trgovaca ljudima.

Prema ocjeni OSCE-a, situacija se postupno poboljšava, ali i dalje postoje sporne tačke, posebno kada je riječ o saradnji između različitih institucija i primjeni pozitivnih praksi, ističe Boris Topić, službenik Misije za borbu protiv trgovine ljudima.

“Tako su, na primjer, tužilaštva na svim nivoima donijela posebne instrukcije kojima se nastoji utvrditi i ojačati taj odgovor, uključujući i kažnjavanje klijenata, odnosno korisnika usluga trgovine ljudima.

Zlostavljač djevojčice s početka priče osuđen je prvostepeno na jednu od najvećih kazni – 12 godina zatvora. No, presudu je dočekao u bjekstvu, jer se nalazio u kućnom pritvoru.

Njena majka, prosvjetna radnica, se nada da će pravosnažnu kaznu, ipak, odslužiti.