Alban Ukaj: Kad šutimo pred nepravdom, postajemo njeni saučesnici

Alban Ukaj je prepoznatljivo glumačko lice u regiji. Publika će ga uskoro gledati na sceni Sarajevskog ratnog teatra u predstavi “Njih više nema”.

“Njih više nema” će premijerno biti odigrana 11., 12. i 13. novembra u 20 sati. Predstava je nastala prema tekstu Doruntine Bashe, u režiji Andreja Nosova, a glavnu ulogu tumači Mirjana Karanović, uz Svetozara Cvetkovića i Albana Ukaja.

Kako objašnjava Ukaj, predstava je premijerno izvedena u maju u Beogradu, a sada stiže i sarajevska publika. “Ovo je vrlo intimna predstava, skoro poludokumentaristična.

Četiri godine autori su istraživali, razgovarali sa ženama koje su preživjele Srebrenicu i na kraju došli do ovog teksta i koncepta. Predstava govori o preživjelima, o tome kako nastaviti život kada ste izgubili cijelu porodicu.

Ukaj dodaje da je igrati uz Mirjanu Karanović i Svetozara Cvetkovića posebno iskustvo. Kada imate iskusnu glumicu poput Mirjane, sve postaje lakše.

Nekad je linija između lika i privatnog vrlo tanka. Ta bol koju nosite prelazi i na scenu”, poručio je.

Ukaj ističe da predstava “Njih više nema” nije samo podsjećanje na prošlost, nego i upozorenje sadašnjosti. Ako se vi ne bavite politikom, ona će se baviti vama.

Umjetnost mora propitivati ono što je neko u politici već ‘završio’ da nam se ne bi ponavljale iste stvari”, tvrdi on. Svjedoci smo genocida u Gazi, a mnogi ćute.

Govoreći o svom rediteljskom debiju “Kali”, Ukaj otkriva da ga je radio s duboko ličnim osjećajem. Nisam ni znao u šta se upuštam kao reditelj, to je vrlo osjetljivo.

Glumci su izloženi, a priča je lična. Radio sam s Izudinom Bajrovićem, koji je igrao policajca što me maltretirao, a mogao mi je biti otac.

Sjećam se scene kada dovode preživjele u kamp. Znaš da je film, ali ne možeš ostati hladan.

Politički odnosi Kosova i Bosne i Hercegovine, kaže, godinama su utjecali i na njegov lični život. Nezamislivo mi je da 2025. godine BiH i Kosovo nemaju nikakvu komunikaciju.

Odrastao sam u vremenu policijskih sati i batinjanja. Nisam mogao živjeti u balonu i praviti se da se to ne tiče mene.

Zašto bismo ih stalno vraćali u naše traume? Treba četiri do pet generacija da se očiste od toga.

Ukaj smatra da položaj kulture u BiH nije dobar i da je opasno što se to već podrazumijeva. Navikli smo na nepravdu i korupciju, a pozorište ima tradiciju opstanka, jer publika dolazi s ljubavlju.

Smatra da je umjetnost u BiH zapala u stagnaciju jer se izgubila saradnja i sloboda od političkih utjecaja. Mi, umjetnici, trebamo biti nedodirljivi od političkih pritisaka”, kazao je Ukaj.

Ovaj grad je sačuvao plemenitost i već 1995. otvorio vrata svima. Ni Beograd ni Zagreb to nisu uspjeli i neće još dugo”, pojašnjava ovaj glumac.

Kada je riječ o planovima za naredni period, Ukaj u konačnici pojašnjava: “U kinima je već film ‘Paviljon’ Dine Mustafića, a u toku su i tri faze snimanja filma ‘Trake’ po scenariju Zlatka Topčića, koji govori o Prijedoru – temi o kojoj se premalo pričalo.