NAKON VELIKE TRAGEDIJE U BIH: Stručni timovi pomažu penzionerima i uposlenicima

Prošlo je šest dana od nezapamćene tragedije u tuzlanskom Domu penzionera. Iako su se sve aktivnosti normalizovale, bit će potrebno vremena da se smire osjećaji. Prvobitni šok i nevjerica s kojim su se nosile osobe smještene u Domu prolaze, ali tuga ostaje. Na raspolaganju su im stručni timovi koji im pomažu da lakše prevaziđu posljedice požara, navodi Federalna televizija.

Život u Domu penzionera nekoliko dana nakon požara na prvi pogled djeluje uobičajeno. Osobe smještene u ovoj ustanovi vraćaju se polako redovnim aktivnostima. Ipak, još ih prate prizori kojima su svjedočili. Kažu, te noći je bilo najteže gledati i ne biti u mogućnosti pomoći.

“Tad nema straha, da mogu da trčim, trčala bih da pomognem. I što god smo mogli da uradimo, gledala sam, svi su ljudi došli”, prisjeća se štićenica doma Džemila Mahmuzić.

“Gledao sam i žalio one ljude, pogotovo kad su počeli iznositi nosila. Nisam znao da li su na njima živi ljudi ili nosila od onih koje sam poznavo”, govori štićenik doma Esad Zukić.

“Sin je došao po mene, nisam znala da naš šef kuhinje stoji iza mene, kažem: Neću, jer me vodiš kući gdje si ti, žena, unučad, kći, a ja ostavljam svoju Ljubu samu, pa ostavljam Lucu, kojoj je skoro umro muž”, kaže štićenica doma Džemila Mahmuzić.

Stres i traume

Poznavali su ljude koji su izgubili živote od posljedica požara, neki od njih su im bili bliski.

“Nosila sam mu smoki, jabuku, mandarina… Nisam znala da njegova soba gori, mislim da je on izgorio, to me je na kraju skrhalo”, dodaje Džemila.

“Umro je, nažalost. Jučer mu je bila dženaza. Boga sam molio da mu pruži ono što se može pružiti na drugom svijetu”, kaže štićenik doma Esad Zukić.

Zahvalni su svima koji su pomogli u spašavanju. Kažu, bilo je i mnogo ljudi koji su čekali na ulici spremni da pruže pomoć. Svi su uradili sve što su mogli u tom trenutku. Život poslije svega nije lak. I osobe koje su smještene u Domu penzionera, ali i uposlenici pod velikim su stresom nakon tragedije koja se dogodila. Svima je na raspolaganju psihološka pomoć kako bi lakše prevazišli traume koje su doživjeli.

“U dnevnom centru će penzioneri koji su pokretni, mogu sići, a oni će ići i gore po spratovima. I mi radnici, socijalni radnici i svi generalno, tješe penzionere, obavljaju s njima razgovore jer su oni pod najvećim stresom”, navodi Alan Turčinović, radni terapeut u Socijalnoj službi Doma penzionera Tuzla.

Redovne posjete porodica i prijatelja su ponovo omogućene, restoran počinje normalno raditi. Uspostavljen je i rad ambulante na šestom spratu. Također, osobe koje su morale biti izmještene zbog požara na niže spratove, vratile su se u svoje sobe. Za sve ostalo bit će potrebno vrijeme.