SJEĆANJE KOJE BOLI: Mjesec dana od smrti Ahmeda Osmančevića, čovjeka koji je svima pomagao

Danas se navršava tačno mjesec dana otkako je Zenica ostala bez Ahmeda Osmančevića, čovjeka čije je ime za mnoge značilo dobrotu, skromnost i tihu, ali nepokolebljivu snagu. Ahmed je preminuo 19. oktobra 2025. godine, u 44. godini života, nakon duge i teške borbe sa bolešću, piše 072info.

Njegova smrt odjeknula je širom Zenice, Busovače i okolnih mjesta. Gubitak je pogodio ne samo porodicu, nego i cijelu zajednicu, jer Ahmed nije bio „običan čovjek“ — bio je neko ko je pomagao kad bi drugi zastali, neko ko je ulivao povjerenje, neko na čiji se osmijeh ljudi i danas sjećaju kao da je jučer bio među njima.

Čovjek dobrog srca kojeg su poštovali svi

Ahmed Osmančević ostat će zapamćen kao vedar, skroman i uredan čovjek, uvijek spreman da pomogne. Mnogi ga pamte po njegovoj tihoj dobroti, njegovoj jednostavnosti i poštovanju koje je imao za svakoga — bez razlike.

Bio je i dio sportskog života: sudija u kik-boksu, cijenjen među sportistima i trenerima, neko ko je svojim stavom uvijek pokazivao da sport počiva na poštenju, disciplini i ljudskosti.

Bitka sa bolešću koju je vodio kao pravi borac

Ahmed je mjesecima vodio bitku s teškom bolešću. Zajednica je znala za njegovu borbu — mještani Donje Jablanice organizovali su prikupljanje pomoći, jer je upravo Ahmed bio čovjek koji je njima pomagao tokom poplava. On je bio taj koji je stajao uz ljude; kada je njemu trebalo, ljudi su uzvratili istom mjerom.

Prema objavljenim informacijama, suočavao se s limfomom, ali je njegov duh ostao snažan do posljednjih trenutaka.

Ispraćaj koji je pokazao koliko je bio voljen

Dženaza Ahmedu Osmančeviću klanjana je 20. oktobra 2025. godine u džematu Jelinak – Busovača. Kolona ljudi, tiha i dostojanstvena, bila je dokaz da je njegov život ostavio trag duboko utkan u srca mnogih.

Njegova posljednja želja, da bude ukopan pored svoje kćerke Esme, koja je živjela samo deset dana, ispunjena je. Ta slika mnogima je slomila srce: otac i kćerka, zajedno, napokon na mjestu gdje tuga prestaje, a ljubav ostaje.

Mjesec dana kasnije: praznina koja se osjeti na svakom koraku

Prošao je mjesec dana, ali osjećaj gubitka nije se smanjio. Njegovi prijatelji, komšije, sportisti i mnogi koji su ga znali, kažu da je teško naviknuti se na činjenicu da Ahmed više nije tu. Kao da se svaki dan iznova javi misao: „Otišao je čovjek koji nikome nije želio zlo.“