USK: Imamo 20.000 nezaposlenih, a firme vape za radnicima

Iako Unsko-sanski kanton godinama nosi etiketu jednog od područja s najvećom nezaposlenošću u Federaciji BiH, direktor Službe za zapošljavanje USK-a i bivši načelnik Ključa, Nedžad Zukanović, upozorava da zvanične brojke ne prikazuju pravu sliku.

Za Fenu je govorio o historijskom teretu, stanju na terenu i onome što niko ne želi glasno reći – o rasprostranjenom radu na crno.

Zukanović podsjeća da su tokom rata stotine hiljada ljudi iz Sanskog Mosta, Ključa, Krupe, Petrovca i kasnije Velike Kladuše napustile svoje domove.

„Privreda je bila sravnjena sa zemljom. Ljudi su bili fokusirani na preživljavanje, obnovu kuća i infrastrukture. Bilo je entuzijazma, ali niko nije mislio da će nezaposlenost ovoliko dugo trajati“, kaže on.

Iako se dio privrede oporavio, a privatni sektor danas mnogo ulaže, na biroima je i dalje više od 20.000 nezaposlenih.

Direktor Službe za zapošljavanje otvoreno kaže da je statistika nerealna – veliki broj ljudi s evidencije zapravo radi, ali neprijavljeno.

„Poslodavci vape za radnicima, a mi na evidenciji imamo hiljade nezaposlenih.

Očigledno je da imamo jako velik broj ljudi koji rade na crno. Da svi ti ljudi stvarno ne rade, imali bismo socijalne buntove svaki dan“, ističe Zukanović.

Navodi da se ta praksa vidi iz brojnih primjera iz njegovog načelničkog mandata.

„Na jednoj strani stotine nezaposlenih, a na drugoj ogromna potražnja. To se ne može uklopiti, osim ako ljudi rade neprijavljeno.“

Zukanović kritikuje nadzorne institucije: „Inspekcija dobije spisak registrovanih firmi i ide samo njima.

Ne ide tamo gdje se stvarno radi na crno. A tu je najveći problem.“

Podsjeća da postoje poticaji od 850 KM mjesečno za pokretanje vlastitog posla, ali da mnogi radije biraju rad „na ruke“.

Direktor Službe poručuje da mentalitet treba mijenjati: „Kod nas se uvijek traži način da se ne plati porez.

Svi govore da država ne valja.

Ali država se ne voli riječima nego djelima. Ako radimo na crno, ko će puniti budžet?“

Na kraju naglašava da je ovo pitanje koje ne može riješiti samo jedna institucija: „Potrebni su inspekcije, poslodavci, radnici, lokalna zajednica – svi zajedno.

Tek tada će se statistika na papiru poklopiti s realnim životom.“