Ali nakon 40 godina upoznao oca: Ne zamjeram mu ništa, neću ga pitati gdje je bio

Sve ove godine i odrastanje bili su jako teški bez oca, govori za 24sata vidno uzbuđeni Ali Khechen, 40-godišnjak koji je nakon četrdeset godina konačno ugledao svog oca Yussefa, danas 70-godišnjaka.

Hrvatski Crveni križ objavio je da je njihov Nacionalni ured Službe traženja uspio spojiti oca i sina koji su razdvojeni uslijed ratnih dešavanja u Libanonu i kasnije u Hrvatskoj.

Yussef je kao mladi student boravio u Hrvatskoj, ali je nakon završetka studija otišao nazad u Libanon, nedugo prije izbijanja rata. Njegov sin Ali ostao je u Hrvatskoj sa svojom majkom, a početkom Domovinskog rata njihovi kontakti potpuno su se izgubili.

Nikad nije uspio doći do informacije o sinu

Uprkos višegodišnjim pokušajima, Yussef nije mogao samostalno pronaći sina. Više puta dolazio je u Hrvatsku, nadajući se bilo kakvom tragu, ali promjene adresa i vrijeme svaki put su ga udaljavali od cilja.

Crveni križ navodi da je tokom jednog od njegovih dolazaka pokrenut službeni zahtjev za traženje. Nakon što je potraga otvorena, stigla je vijest koju je čekao gotovo četiri decenije. Gradsko društvo Crvenog križa Klanjec potvrdilo je da je Ali pronađen i da želi kontaktirati oca. Već sljedećeg dana Yussef je ponovo doputovao u Hrvatsku, gdje je konačno zagrlio sina kojeg je posljednji put vidio dok je bio beba.

„Ja sam bio mala beba kad sam ga vidio. Do sada sam ga znao samo po slikama. Znao sam cijelo vrijeme da imam oca, mama mi je govorila o njemu“, kaže Ali.

Kaže da mu je njihov susret više ličio na susret dvojice starih prijatelja.

„Osjećaj je bio kao da su se dva prijatelja srela nakon mnogo godina. Kad sam ga vidio, zagrlio sam ga i rekao: ‘Drago mi je što sam te upoznao’. Nije bilo pretjeranih emocija, ali osjetio sam da me voli i ja volim njega. To mi je najvažnije.“

Najemotivniji trenutak ipak nije bio susret s ocem, nego sa sestrom, koju nikada ranije nije upoznao.

„Oduvijek sam maštao o tome da imam mlađu sestru. Kad sam se s njom čuo, ona je zaplakala. Jedva čekam da odem u Libanon i da je zagrlim. Drago mi je što sam našao oca, ali sestra mi je najljepši osjećaj u životu.“

Napustio Hrvatsku kad je Ali imao godinu dana

Yussef je Hrvatsku napustio kada je Ali imao samo godinu dana. Kao dječak, Ali je znao da se u Libanonu vodi rat. Sjeća se trenutka kada je imao dvanaest godina, a kući je došao očev prijatelj i tražio njegovu sliku. Majka mu je, u strahu, nije željela dati, ali je Ali tada shvatio da mu je otac živ.

Prije nekoliko godina Yussef je ponovo došao u Hrvatsku, u Kumrovec, gdje je Ali živio. Tražio ga je posvuda, ali bez uspjeha, sve dok ga nije prepoznala Alijeva bivša profesorica. Primijetila je da je izgubljen, započela razgovor i shvatila o kome je riječ. Rekla mu je da su on i njegov sin veoma slični i tako mu dala prvi trag.

Otac je potražio i pomoć policije, ali zbog zakonskih ograničenja nisu mu mogli dati podatke. Okrenuo se Crvenom križu i upravo tada pokrenut je postupak koji će dovesti do njihovog susreta.

“Čitamo se kao da se znamo cijeli život”

„U roku od sedamnaest dana pronašli su me. Sad kad smo se vidjeli, pričamo kao da se znamo cijeli život“, govori Ali kroz osmijeh.

Naglašava da ne zamjera ocu ništa i da nema potrebe otvarati stare rane.

„Nemam ga želju pitati gdje je bio sve ove godine. Siguran sam da sam mu stalno bio u mislima. Rekao sam sebi da je on moj otac, a ja njegov sin. Ako me želi naći, naći će me. Nisam htio forsirati da ne bih doživio još jedno razočaranje.“

Sretan je što sada ima veliku porodicu u Libanonu, a posebno ga raduje sestra.

„Sa sestrom sam stupio u kontakt tačno na svoj trideseti rođendan. Ona je ispunila moje srce. Kad dođem tamo, prvo je želim vidjeti.“

Sretan je i što se povezao s proširenom porodicom. Njegov polubrat, koji je izgubio oca, rekao mu je: „Vidiš kakva je sudbina, ja izgubim oca, a ti ga nađeš.“ Ali mu je odgovorio: „Moja nova porodica je i tvoja porodica.“

Crveni križ je u svojoj objavi napisao da su bili svjedoci dirljivog susreta i ponovnog povezivanja oca i sina koji su s velikom radošću prihvatili priliku za novi početak.

Služba traženja jedna je od najstarijih djelatnosti Hrvatskog Crvenog križa. Djeluje od 1878. godine i bavi se sprečavanjem razdvajanja porodica, održavanjem kontakata i rasvjetljavanjem sudbine nestalih osoba.