Video / Teo Domuz: Ljudi o Oružanim snagama su malo plaćeni, ne mogu reći da mi ne fali posao vojnika

Gost novog izdanja intervjua bio je Teo Domuz, na društvenim mrežama poznatiji kao kapetan Teo, do nedavno pripadnik Oružanih snaga BiH i sin legendarnog heroja sa Igmana, Čedomira Bate Domuza. Teo je 33 godine, praktično skoro cijeli svoj život, proveo u uniformi iako se njegov otac tome protivio.

O svemu tome, a i o novom poslu, govorio je u intervjuu. Kako kaže, časno je nosio uniformu Oružanih snaga BiH, a otkrio je kako je došlo do toga da istu zamjeni sa kuharskom keceljom.

To je bio moj dječački san. Otac je govorio da ću biti vojnik samo preko mene mrtvog, a kada je umro, obukao sam je.

Za mene, vojska i uniforma nisu bile posao, to je za mene bio način života, stil življenja. Već četiri, pet godina supruga i ja razmišljamo o tome, pošto je i ona bila u sistemu Oružanih snaga.

Vidio sam da ovakve Oružane snage nisu za mene niti ja za njih. To je za mene bila teška odluka. Jednostavno se više nisam pronalazio u tome.

Istakao je da život vojnika znaju samo oni koji nose tu uniformu. To je jako častan i pošten posao.

Ljudi su malo na nas gledali skeptično, prozivali su nas parazitima, ali kada se dese poplave, klizišta, spašavanja, vidimo koliko naš narod treba pomoć Oružanih snaga i koliko nas u tim situacijama cijene, poštuju i vole.

Ti ljudi znaju u kakvim uslovima rade, sa čime se sve bave, koliko su malo plaćeni za taj posao i sa kakvim se nedostacima susreću, šta sve nemaju i šta sve rade.

Prošlo je pet mjeseci kako je napustio Oružane snage BiH, a na pitanje da li mu fale odgovara: Oni koji me dobro znaju izbjegavaju to pitanje jer znaju koliko su za mene Oružane snage nešto posebno.

Lagao bih kada bih rekao da mi ne fali, ali uklopio sam se u civilni život. Gost novog izdanja intervjua bio je Teo Domuz, na društvenim mrežama poznatiji kao kapetan Teo, do nedavno pripadnik Oružanih snaga BiH i sin legendarnog heroja sa Igmana, Čedomira Bate Domuza.

Teo je 33 godine, praktično skoro cijeli svoj život, proveo u uniformi iako se njegov otac tome protivio. O svemu tome, a i o novom poslu, govorio je u intervjuu.

Kako kaže, časno je nosio uniformu Oružanih snaga BiH, a otkrio je kako je došlo do toga da istu zamjeni sa kuharskom keceljom. To je bio moj dječački san.

Otac je govorio da ću biti vojnik samo preko mene mrtvog, a kada je umro, obukao sam je. Za mene, vojska i uniforma nisu bile posao, to je za mene bio način života, stil življenja.

Već četiri, pet godina supruga i ja razmišljamo o tome, pošto je i ona bila u sistemu Oružanih snaga. Vidio sam da ovakve Oružane snage nisu za mene niti ja za njih.

To je za mene bila teška odluka. Jednostavno se više nisam pronalazio u tome. Istakao je da život vojnika znaju samo oni koji nose tu uniformu.

To je jako častan i pošten posao. Ljudi su malo na nas gledali skeptično, prozivali su nas parazitima, ali kada se dese poplave, klizišta, spašavanja, vidimo koliko naš narod treba pomoć Oružanih snaga i koliko nas u tim situacijama cijene, poštuju i vole.

Ti ljudi znaju u kakvim uslovima rade, sa čime se sve bave, koliko su malo plaćeni za taj posao i sa kakvim se nedostacima susreću, šta sve nemaju i šta sve rade.

Prošlo je pet mjeseci kako je napustio Oružane snage BiH, a na pitanje da li mu fale odgovara: Oni koji me dobro znaju izbjegavaju to pitanje jer znaju koliko su za mene Oružane snage nešto posebno.

Lagao bih kada bih rekao da mi ne fali, ali uklopio sam se u civilni život.