Prekosutra presuda o vlasništvu nad zgradom bivšeg Željezarskog stacionara u Zenici

Presuda Kantonalnog suda očekuje se prekosutra, a njen ishod mogao bi imati značajne posljedice po status objekta i upravljanje ovom zdravstvenom ustanovom.

Pred Kantonalnim sudom u Zenici prekosutra će biti donesena presuda u predmetu koji se odnosi na vlasništvo nad zgradom bivšeg Željezarskog „Stacionara“, objektom koji danas koristi JU Kantonalni zavod za medicinu rada i sportsku medicinu Zeničko-dobojskog kantona.

Riječ je o objektu koji se decenijama koristi za pružanje zdravstvenih usluga, a spor se odnosi na pitanje da li je zgrada izgrađena kao dio sistema Željezare Zenica ili kao javni zdravstveni objekat finansiran iz sredstava tadašnjeg sistema zdravstvene zaštite.

Prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji, u periodu nakon donošenja Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974. godine došlo je do značajne decentralizacije vlasti, pri čemu su na nivou općina formirane samoupravne interesne zajednice (SIZ), uključujući i SIZ zdravstva. Ustavni članovi od 51. do 59. regulisali su osnivanje, djelokrug rada, finansiranje i pravni status SIZ-ova, koji su preuzeli ključnu ulogu u upravljanju zdravstvenim ustanovama.

Dokumenti kojima raspolaže Zavod, uključujući Program unapređenja zdravstva za period 1964–1972. godine, ukazuju na to da su budžetska sredstva za izgradnju zdravstvenih objekata bila odobrena i realizovana kroz javne fondove, te da Željezara Zenica nije bila investitor, niti je učestvovala u izgradnji ili opremanju predmetnog objekta.

Iz arhivskih izvora proizilazi da je zgrada izgrađena kao jedinstven javni zdravstveni objekat, a kompletna medicinska i tehnička oprema nabavljena je javnim sredstvima i predata tadašnjem Zavodu za medicinu rada. Naziv „Željezarski“ odnosio se, prema tim navodima, na strukturu korisnika zdravstvenih usluga, a ne na vlasnički status objekta.

Podsjeća se i da je Željezara Zenica poslovala kao jedna od radnih organizacija unutar RMK sistema, koji u vrijeme izgradnje objekta još nije bio uspostavljen, te da se, s obzirom na svoju osnovnu djelatnost, nije mogla baviti zdravstvenom zaštitom. Upravljanje zdravstvenim ustanovama u tom periodu bilo je u nadležnosti SIZ-a zdravstva Zenica, pod čijim okriljem su građeni i drugi zdravstveni objekti, uključujući i zgradu današnjeg Zavoda zdravstvenog osiguranja.

Prema informacijama iz Arhiva Srednjobosanskog kantona u Travniku, kompletna dokumentacija koja se odnosi na predmetni objekat i njegove pravne upise bila je pohranjena u zgradi tadašnjeg SIZ-a zdravstva, a pretpostavlja se da se danas nalazi u arhivskoj građi Zavoda zdravstvenog osiguranja.

Podaci PIO/MIO Federacije BiH ukazuju na to da su djelatnosti Željezare Zenica i Zavoda za medicinu rada bile potpuno različite, što je jedan od elemenata na osnovu kojih se razmatra pitanje pravne sljednosti. Prema navodima, današnji JU Kantonalni zavod za medicinu rada i sportsku medicinu ZDK smatra se pravnim sljednikom Zavoda koji je od osnivanja obavljao zdravstvenu djelatnost u ovom objektu.

Ističe se da se od izgradnje objekta do danas u njemu neprekidno pružaju zdravstvene usluge, a Zavod za medicinu rada osnovan je s ciljem rasterećenja primarne zdravstvene zaštite i organizovanja specijalizirane zdravstvene zaštite za radnike, prvenstveno kroz mrežu ambulanti u okviru tadašnjih radnih organizacija.

U kontekstu aktuelnog sudskog postupka, naglašava se značaj potpune arhivske dokumentacije koja se odnosi na rad SIZ-a zdravstva i Zavoda za medicinu rada, a koja bi mogla imati ključnu ulogu u utvrđivanju činjenica o osnivanju, nadležnostima i finansiranju ove ustanove.

Posebnu pažnju izaziva i pitanje zaključenog ugovora o zakupu sa Kantonalnom bolnicom Zenica, na osnovu kojeg se, prema navodima, ostvaruju prihodi koji su predmet sudskog spora, uz tvrdnje da se time potencijalno oštećuju javna sredstva Kantona.

Također se podsjeća da se 1998. godine tadašnja Željezara Zenica odrekla Zavoda za medicinu rada u korist Zavoda zdravstvenog osiguranja, zbog dugovanja po osnovu neplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje radnika, tada se Zavod za medicinu rada preimenovao u “Kantonalni zavod” i prešao vlasništvo ZDK što se navodi kao dodatni argument u raspravi o vlasništvu.

Presuda Kantonalnog suda očekuje se prekosutra, a njen ishod mogao bi imati značajne posljedice po status objekta i upravljanje ovom zdravstvenom ustanovom.