Vrhovni sud Crne Gore odbio zahtjev VDT-a u predmetu privremenog oduzimanja dijela Katnićeve imovine

Vrhovni sud Crne Gore odbacio je kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo protiv pravosnažnog rješenja Višeg suda u Podgorici iz juna ove godine. Tim rješenjem su djelimično ukinute privremene mjere obezbjeđenja, koje se odnose na zabranu raspolaganja ili korišćenja imovine tokom trajanja krivičnog postupka, a koje su se primjenjivale na nepokretnosti okrivljenog Milivoja Katnića u Danilovgradu.Vrhovni sud je prihvatio zaključak Višeg suda da ne postoji vremenska povezanost između krivičnih djela koja se okrivljenom stavljaju na teret i izgradnje nepokretnosti u Katastarskoj opštini Grbe u Danilovgradu, jer je utvrđeno da su objekti građeni još 2010. godine, odnosno 13 do 14 godina prije pokretanja krivičnog postupka, što je naročito značajno kada se uzmu u obzir priroda krivičnog djela i vrijeme njegovog izvršenja.Kako su saopćili iz Vrhovnog suda, nakon razmatranja spisa predmeta i navoda iz podnesenog zahtjeva, sud je zaključio da je Viši sud ispravno primijenio zakon kada je ukinuo privremene mjere. Posebno je istaknuto da državno tužilaštvo u svom prijedlogu nije navelo koliki dio imovine se smatra nezakonito stečenim, kada je navodno stečen, niti je iznijelo konkretne podatke o iznosu imovinske koristi koja bi poticala iz krivične djelatnosti.U presudi je navedeno da se tužilaštvo u svojim aktima pretežno fokusiralo na analizu prihoda okrivljenog od 2019. godine, dok je pritom zanemarilo činjenicu da je okrivljeni dostavio dokaze o zakonitim prihodima koje je ostvarivao još od 2005. godine, uključujući i vrijeme kada su sporni objekti građeni.Sud je takođe naglasio da tužilaštvo nije dokazalo postojanje očigledne nesrazmjere između zakonitih prihoda okrivljenog i vrijednosti imovine čije se privremeno oduzimanje tražilo. Prema ocjeni suda, nije izvršena sveobuhvatna finansijska analiza ukupnih prihoda i imovine, niti je sudu omogućeno da utvrdi da li takva nesrazmjera uopšte postoji.U presudi se dalje navodi da tužilaštvo nije identifikovalo konkretne tokove novca, niti je predočilo dokaze da je imovina uvećana, transformisana ili održavana sredstvima koja potiču iz navodnih krivičnih djela. Sud je istakao da sama činjenica da imovina ima veću vrijednost nije dovoljna da bi se ona dovela u vezu sa kriminalnom djelatnošću.Vrhovni sud je, pozivajući se na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, za ovu pravnu nadležnost, ukazao da privremene mjere obezbjeđenja predstavljaju ozbiljno ograničenje prava na mirno uživanje imovine, te da se one mogu izreći samo ako postoje jasno utvrđeni, konkretni i provjerljivi razlozi. U suprotnom, takve mjere bi imale karakter preventivne sankcije, što nije njihova zakonska svrha.Sud je takođe naveo da zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao vanredno pravno sredstvo, ne služi za ponovno preispitivanje činjenica i dokaza, već isključivo za ispitivanje da li je u pravosnažnim sudskim odlukama povrijeđen zakon, radi obezbjeđenja jedinstvene i pravilne primjene prava i pravne sigurnosti.Ukazano je i da zahtjev za zaštitu zakonitosti ne predstavlja nastavak redovnog pravnog sredstva. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je utvrdio da u odluci Višeg suda nema ni bitnih povreda krivičnog postupka, niti pogrešne primjene zakona.Na osnovu svega navedenog, Vrhovni sud je zaključio da je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva neosnovan i donio odluku da ga odbije u cjelini. Vrhovni sud Crne Gore je kao neosnovan odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo protiv pravosnažnog rješenja Višeg suda u Podgorici iz juna ove godine.