Maduro je prošlost: Šta Venecuelanci zaista misle o američkoj invaziji i ko bi trebao uzeti naftu

Kada su američki specijalci “pokupili” Madura, rejting SAD-a u Venecueli je skočio preko noći. Čak je i Donald Trump tamo popularniji nego u vlastitoj zemlji.

No, iza euforije krije se ozbiljan politički rascjep. Dok Bijela kuća želi stabilnost zbog nafte i podržava kontroverznu potpredsjednicu, narod traži hitne izbore i smjenu kompletne garniture.

Do zore je bilo stotinjak mrtvih, a Nicolása Madura, autoritarnog vođu zemlje od 2013. godine, uhapsile su američke specijalne snage. Prema ekskluzivnom istraživanju koje je za The Economist provela istraživačka firma Premise, Venecuelanci su prilično zadovoljni ovim dramatičnim razvojem događaja, čak i ako se njihova vizija budućnosti razlikuje od one koju ima američki predsjednik Donald Trump.

Ovo istraživanje nudi jedan od prvih uvida u reakciju naroda na hapšenje Madura. Provedeno putem mobilne aplikacije na uzorku od 600 stanovnika, istraživanje je ponderisano prema dobi i spolu kako bi odražavalo nacionalnu strukturu.

Rezultati su nedvosmisleni: Maduro je bio duboko omražen. Samo 13 posto ispitanika izrazilo je makar blago protivljenje njegovom hapšenju.

Još upečatljivije, više od polovine ispitanika izjavilo je da im se mišljenje o Sjedinjenim Američkim Državama poboljšalo nakon racije. Ovaj događaj vratio je nadu Venecuelancima.

Prije hapšenja, mnogi su strahovali da su osuđeni na Madura decenijama. Sada, skoro četiri od pet stanovnika vjeruje da će politička situacija biti bolja za godinu dana.

Gotovo isti broj očekuje poboljšanje lične ekonomske situacije u istom periodu, što je ogroman optimizam u zemlji čija se ekonomija pod Madurovom vlašću smanjila za nevjerovatnih 70 posto. Za sada, Venecuelanci djeluju iznenađujuće smireno u vezi sa planovima Trumpove administracije da “upravlja” zemljom i njenim velikim interesom za venecuelansku naftu.

Skoro polovina podržava neki oblik američke uprave, dok se tome protivi samo 18% građana. Mišljenja su podijeljenija kada je riječ o kontroli naftne industrije.

Nešto više od četvrtine smatra da bi američka vlada trebala biti glavna. Oko trećine bira venecuelansku vladu.

Gotovo 30% bi radije vidjelo privatne kompanije na čelu naftnog sektora. Najveće razmimoilaženje između stavova naroda i Donalda Trumpa tiče se pitanja budućeg lidera.

Većina Venecuelanaca želi brzu demokratsku tranziciju. Nakon što je najpopularnijoj opozicionoj liderki, Maríi Corini Machado, zabranjeno da se kandiduje na izborima u julu 2024., ona je podržala Edmunda Gonzáleza.

On je uvjerljivo pobijedio, samo da bi se Maduro proglasio pobjednikom. Više od trećine građana smatra da bi González sada trebao preuzeti dužnost, s obzirom na to da već ima demokratski mandat.

Dvije trećine smatraju da bi trebalo održati nove izbore. Od tog broja, 91% želi izbore u roku od godinu dana, a većina čak u roku od šest mjeseci.

To je mnogo brže od “nekoliko godina” koliko su javno implicirali članovi Trumpove administracije. Također, građani su nezadovoljni idejom da Delcy Rodríguez, Madurova potpredsjednica, preuzme vlast – što je opcija koju je Trump otvoreno podržao, barem za sada.

Mizernih 10% slaže se da bi ona trebala dovršiti Madurov (ukradeni) mandat do 2031. godine, a samo 13% ima povoljno mišljenje o njoj. Iako se Rodríguez nešto bolje kotira kada je riječ o “političkoj stabilnosti” – što je Trumpov glavni argument – i dalje zaostaje za Machado za čak 30 procentnih poena.

Trumpova administracija trebala bi ozbiljno shvatiti ove zahtjeve za demokratijom. Zanimljivo je da su Donald Trump i njegov državni sekretar Marco Rubio izuzetno popularni u Venecueli: anketa pokazuje da obojica imaju veći rejting od opozicionerke Machado.

Njihov rejting u Venecueli je čak viši nego u samoj Americi. Međutim, ignorisanje volje naroda ne samo da bi naštetilo njihovoj popularnosti, već bi moglo postati recept za novu nestabilnost u zemlji.

Naftne investicije na koje je Trump toliko fokusiran vjerovatno će se realizirati samo ako prvo dođu demokratija i vladavina prava. Ipak, put do izbora neće biti lak.

Ankete pokazuju da Venecuelanci imaju ograničeno povjerenje u postojeće izborne vlasti, kao i u vojsku koja bi trebala štititi rezultate. Sve to zahtijeva reformu.

Zaključak The Economista je jasan: Trumpova administracija bi bila mudra kada bi u popravak venecuelanske demokratije uložila istu hitnost kao i u popravak njenih naftnih polja.