Ko su „manji“ partneri koji su Bećiroviću prokrčili put do Predsjedništva i kolika je njihova stvarna snaga?

Pobjeda Denisa Bećirovića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH bila je rezultat širokog političkog fronta. Iako su okosnicu činile stranke „Trojke“ (SDP, NiP i Naša stranka), prevagu na terenu često su donosili glasovi manjih koalicionih partnera. Analizirali smo ko su te stranke i koliki je njihov stvarni izborni kapacitet.

Široka koalicija kao ključ uspjeha

Bećirovića je zvanično podržalo ukupno 11 političkih subjekata. Cilj je bio jasan: obezbijediti podršku u onim regijama gdje „Trojka“ tradicionalno nema najjače uporište. Dok su se SDP i NiP fokusirali na Sarajevo i veće urbane centre, partneri su odradili ključni posao u Krajini, Tuzlanskom kantonu i Zenici.

Snaga u brojkama: Gdje su dolazili glasovi?

Zbirni rezultat manjih stranaka premašio je cifru od 100.000 glasova na različitim nivoima vlasti, što je bila nepremostiva prepreka za Bakira Izetbegovića.

• Narodni evropski savez (NES): Sa bazom u Unsko-sanskom kantonu, NES je donio oko 40.000 glasova. Njihova infrastruktura bila je presudna za Bećirovićev rezultat na zapadu zemlje.

• BHI – Fuad Kasumović: Zahvaljujući ličnom autoritetu gradonačelnika Zenice, ova lista je osigurala oko 18.000 glasova, čime je Zeničko-dobojski kanton postao jedno od ključnih ratišta koje je SDA izgubila.

• SBB (Savez za bolju budućnost): Uprkos padu povjerenja, SBB je sa svojih 25.000 glasova i dalje zadržao disciplinovano biračko tijelo koje je u velikoj mjeri podržalo zajedničkog kandidata.

• PDA (Pokret demokratske akcije): Njihovih 15.000 glasova, primarno iz rudarskih bazena Tuzlanskog kantona (Banovići i okolina), direktno je oslabilo tradicionalnu bazu SDA.

• Za nove generacije (PZP): Ova stranka je unijela svježinu sa oko 10.000 glasova, ciljajući mlađu i akademsku populaciju u urbanim sredinama.